Rezolucija kongresmena Tarnera

Objašnjenje zbog čega je kongresmen Tarner predložio rezoluciju o ustavnim reformama u BiH mora se potražiti na tri nivoa: američkom, evropskom i regionalnom

Evo se Amerikanci opet vraćaju u BiH iz koje nikada nisu ni otišli. A da im stvari ne bi izmakle kontroli dok su koncentrisani na operacije u drugim dijelovima svijeta (Ukrajina, Sirija, Avganistan, S. Koreja Libija…), ostavili su u Sarajevu na „mrtvoj straži“ Incka, kao „čuvara plaže u zimskom periodu“, sa prećutno beskonačnim mandatom i zamrznutim bonskim ovlašćenjima. A „vraćaju se“ u Bosnu da bi reformisali dejtonski ustav koji su sami skrojili pod imenom Aneks 4.

O tome  se najprije je oglasio Erik Nelson, ambasador SAD u Sarajevu. Potom se intervjuom javio bivši visoki predstavnik Švarc Šiling, sa istom tezom. Očekivalo se da će za njima sa sličnim  stavovima, kao i obično, redom nastupiti Petrič, Server, Anri Levi, a da su još živi, pridružili bi im se i Holbruk i Ešdaun, ali pretekao ih je Majkl Tarner. Demokratski kongresmen iz Ohaja predložio je rezoluciju o neophodnim ustavnim reformama u BiH. Međutim, priča o reformi ustava, iliti Aneksa 4, o Dejtonu 2, o Dejtonu plus, o duhu umjesto slovu Dejtona, ponavlja se i povlači sve minule godine do banalnosti. I nema nikakve osnove da baš u ovom momentu bude ozbiljno aktuelizovana, bez obzira na okruglu 25. godišnjicu Dejtona, a s obzirom na nepovoljne unutrašnje i međunarodne okolnosti.

Tri nivoa

O čemu se onda radi? Objašnjenje se može potražiti na tri nivoa: američkom, evropskom i regionalnom.

Radi se o predizbornom nadmetanju predsjedničkih kandidata u SAD. Donald Tramp nastoji da kontroverznim zaključcima svojih razgovora sa Vučićem i Hotijem prida što veći značaj, sa akcentom na to da Klinton i demokrate za sve ove godine nisu ništa konkretno uradili na rješavanju problema na Kosovu.

Da istu ocjenu o sličnoj situaciji u BiH Tramp ne bi iskoristio pozivom Dodiku, Čoviću i Izetbegoviću u Vašington i sa njima napravio ko zna kakav kompromis koji bi obavezivao i sljedeću administraciju, duboka država naklonjena demokratskom protivkandidatu Bajdenu mobilisala je udruženje bošnjačkih lobista pod parolom „SAD se moraju vratiti nedovršenim poslovima u Bosni“. Sada Tarner i Nelson hoće da pokažu kako su demokrate još uvijek aktivne u BiH i da se kontinuirano predano bave poslovima započetim još prije 25 godina.

I Evropljani hoće reformu ustava i funkcionalnu BiH. No, dok i republikanci i demokrate u SAD pod neophodnim ustavnim promjenama podrazumijevaju jedinstvenu, građansku, multi-kulti državu, koja će hrvatsko-bošnjačkom većinom biti integrisana u NATO, EU pokazuje više sluha za realnost složene i duboko podijeljene BiH i svi njihovi mirovni planovi, od Kutiljerovog pa nadalje, polazili su od unutrašnje teritorijalno-etničke podjele i visoke političke autonomije.

Ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Erik Nelson (Foto: Snimak ekrana/Jutjub)

Naprotiv,  ambasador Nelson čak pominje „da je većina građana BiH za ulazak u NATO“. Vjerovatno „građana“ i jeste, ali Srba nije. A to igranje sa građanskim nasuprot nacionalnom principu Bosnu je ’92. gurnulo u građanski rat na nacionano-vjerskoj osnovi, pa opasnu grešku ne bi bilo pametno ponoviti. Evropsko insisitranje na ustavnim promjenama tako je i ovoga puta motivisano održvanjem balansa tri naroda u dva entiteta. Konkretno, radi se o inicijativi Hrvatske, Vatikana, katoličke EU, pa i katoličkog dijela Njemačke, koji pokušvaju da ustavnom reformom u FBiH riješe problem izbornog zakona koji diksriminiše Hrvate za račun Bošnjaka.

Savez Dodika i Čovića u borbi protiv Bošnjačkog unitarizma nije u skladu sa politikom demokrata u SAD. Sjetimo se kako su Amerikanci reagovali u jesen 93. kada je došlo do oružanog sukoba Hrvata i Muslimana. Hitro su nametnuli Vašingtonski sporazum kojim su se Hrvati odrekli Herceg-Bosne i bili ugurani u zajednički entitet sa Muslimanima, uz lažno obećanje da će Federacija ući u konfederaciju sa Hrvatskom. Švarc Šiling, i ne samo on, prepoznaje da se iza reforme izbornog zakona, odnosno posebne hrvatske izborne jedinice krije treći entitet, pogotovo što ih podržava Dodik koji hoće izvorni Dejton i vraćanje otetih entitetskih nadležnosti.

Klimanje tronošca

Pa šta ako i jeste tako?! Asimetrično rješenje tri naroda u dva entiteta, kao i promjenljivi savezi 2:1 kao da su skrojeni da se bosanski tronožac neprestano klati i prije ili kasnije prevrne. Neki smatraju da je upravo takvo rješenje i spakovano u Dejtonu  da bi Bosna bila američki detonator u evropskom dvorištu, a drugi opet da bi kćer protestantskog pastora htjela da završi karijeru presijecanjem bosnaskog čvora i zaslugom za pobjedu EU u evropskom dvorištu. To podrazumijeva i nepromjenljivost spoljnih granica BiH jer „muslimani nipošto ne treba da ostanu sami kao platforma islamskog terorizma u  Evropi“.

Iako je Tarnerova rezolucija još samo na nivou predloga i što će, i ako bude usvojena, imati neobavezujuući karakter, već je ohrabrila Bošnjake da izdrže u svojim ambicijama da centralizuju i unitarizuju najprije FBiH pa potom i cijelu BiH, u kojoj će oni kao najbrojniji da dominiraju, po sistemu jedan čovjek – jedan glas. A to će, reaktivno, izazvati još veći otpor Srba i Hrvata.

U Zagrebu su se Milanović i Plenković već saglasili sa Dodikom da „nema odstupanja od trojne konstitutivnosti i nema jednostranih promjena“ u BiH. Bošnjaci su fanatični pobornici ulaska BiH u NATO jer vjeruju da bi ih zaštitio od navodne srpske, pa i hrvatske opasnosti. To djeluje smiješno jer ama baš niko nema teritorijalne pretenzije na četiri bošnjačka kantona, a što se tiče RS, ona se ne osjeća ugroženom od Srbije, kao ni Herceg Bosna od Hrvatske. Ali Bošnjaci vjeruju da je cijela BiH ekskluzivo njihova begovska zemlja i danas žive narativ da Tuđman i Milošević hoće da je podijele. „Zastali u vremenu …“, kako je pisao Meša Selimović.

Milorad Dodik u Zagrebu daje izjavu za hrvatske medije nakon sastanaka sa Plenkovićem i Milanovićem (Foto: Snimak ekrana/Jutjub)

Davno je prošla ’95. kada su troipogodišnjim ratom iscrpljene tri strane u BiH jedva dočekale kakav-takav mir, a prošlo je i vrijeme jedine supersile koja je globalno odlučivala o ratu i miru. O ustavnim reformama, ako do njih u dogledno vrijeme uopšte dođe, pitaće se jednako unutrašnji akteri, jer će biti i više spoljnih. Biće to u okviru šireg definisanja interesnih sfera u okviru neke nove Jalte, a u međuvremenu će se Srbi, Hrvati i Bošnjaci truditi da zauzmu što bolje pregovaračke pozicije.

Elem, i kada ih nema, reforme se pripremaju. Dodik se onomad vratio iz Brisela zadovoljan zbog uskoro izgledne kanidature za EU, ali i zbog toga što su neki sagovornici pokazali razumijevanje za ideju o Srpskoj kao državi u punom kapacitetu.

 

Prof. dr Nenad Kecmanović je politkolog, sociolog, bivši rektor Sarajevskog univerziteta (1988-1992) i član Senata Republike Srpske. Ekskluzivno za Novi Standard.

 

Naslovna fotografija: Majkl Tarner na saslušanju u Kapitol Hilu, 2019. (Jacquelyn Martin/AP Photo/Pool)

 

Izvor Novi Standard