Bakirova atomska bomba iz Bugojna

Bakir Izetbegović je posle posete namenskoj u Bugojnu otkrio da Bosna raspolaže „strahovitim oružjem“. Šta bi to danas moglo da bude „strahovito oružje“?!

Da li su Bošnjaci zaista napravili atomsku bombu? Onomad je Bakir Izetbegović, poslije posjete pogonima namjenske industrije u Bugojnu, otkrio javnosti da Bosna raspolaže „strahovitim oružjem“. Šta bi to u današnje vrijeme moglo da bude „strahovito oružje“?! Mada je kasnije izjavu prizemio da se radi samo o granati velikog dometa, visoke frekvencije i rafalne paljbe, po sadržaju, formi i intonaciji njegove izjave dobija se utisak da su Bošnjaci, u stvari, ako ne svemirsko lasersko oružje, napravili bar atomsku bombu. Podsjetio me je na moju dragu koleginicu Fadilu iz Sarajeva…

Neposredno po završetku građanskog rata u BiH, na inicijtivu mirotvornih inostranih NVO, državna TV u Sarajevu je organizovala razgovor o bošnjačkoj politici u postratnim uslovima i u studio pozvala intelektulce koji tokom rata nisu bili politički, stranački ili vojno eksponirani. Među njima se našla i simpatična i pomalo otkačena koleginica Fadila i, između ostalog, rekla da se „bošnjački narod može efikasno zaštiti jedino ako nabavi atomsku bombu“. Da li je ona mislila samo na bolje naoružane prve komšije i zagranične susjede? Ili i na zapadne mentore, koji su samo ograničeno i potajno kršili embargo SB UN na dotur oružja u BiH, koji se, naravno, odnosio i na bošnjačku stranu? Ili na sve zajedno? –nije ni važno.

Fadilina bomba

Važno je kako je shvaćena. Ova makar i defanzivno militantna izjava bezazlene Fadile toliko je šokirala zapadne ambasade da su je odmah stavili na crnu listu i nikad se više nije pojavila na TV. Američki, britanski, njemački, francuski bezbjednosni operativci bili su već prije i tokom rata rasprostrli obavještajnu mrežu širom Bosne. I dok se dio njih bavio prikupljanjem podataka protiv Srba za Hag, drugi dio je bio fokusiran na praćenje mudžahida, vehabija, pasdarana, koji su za ratne zasluge nagrađeni Alijinim držaljanstvima i pasošima, te njihovim domaćim pripravnicima i novouspostavljenim porodičnim vezama sa bošnjačkim snajkama. Kasnije su otkrili iransku vezu u terorističkom kampu u Pogorelici, Alžirsku grupu koja je participirala u 11. septembru, komune u Maoči i Bočini, kao i podatke da su svi teroristi Al Kaide, koji su harali po zapadnoj Evropi, prethodno kao interbrigadisti pustili korijenje u Bosni ili bar boravili u njoj

Na stranu sve to, ali atomska bomba je bila nešto neuporedivo opasnije. Nakon stihijnog raspada Sovjetskog saveza nastala je globalna panika da će kriminalni pojedinci i grupe doći u posjed nacrta i komponenti atomske bombe, a tzv. odmetnute države ih pokupovati na crnom tržištu i, uz malo domaće pameti i industrije, te diskretne pomoći saveznika, sklopiti je. SAD su, smatra se, odavno snabdjeli Izrael, a Pakistanu je povjeren ograničen stok, dok su upaljači zadržani u lokalnoj američkoj bazi.

Bivši član Predsjedništva BiH i predsednik SDA Bakir Izetbegović (Foto: predsjednistvobih.ba)

SAD i Izrael već decenijama drže na visokom stepenu pripravnosti špijune, naučnike, oficire, međunarodne organizacije, kako bi pratili napredovanje „iranskog tajnog nuklearnog programa“. Ali, nijednom ajatolahu nije palo na um da, kao moja bezazlena Fadila, pred kamerom i u mikrofon otvoreno izjavi da je za muslimane jedino pravo bezbjednosno rješenje da nabave atomsku bombu. Vjerovatno nije bila ni svjesna da je poslije toga postala objekat višegodišnjeg fizičkog praćenja, istraživanja ličnih i porodičnih podataka, objavljenih tekstova, telefonskih razgovora i drugih komunikacija. Da su pitali nekog od brojnih Sarajlija koji su je poznavali, svaki bi im rekao da iza njene izjave ne stoji ništa drugo nego osobena intuicija i spontanost.

Međutim, Sjeverna Koreja, iako nije islamska zemlja, kao što ni njen vođa Kim il Džong nije muhmedanac, izgleda su čuli i poslušali Fadilu. Otkako je napravio raketu dovoljnog dometa da nuklearno punjenje dobaci do američke obale, u Bijeloj kući, Stejt departmentu i Pentagonu nikom ne pada na pamet da im prijeti. Sada se, najzad, Fadilinog defendološkog savjeta prisjetio i Bakir Izetbegović. Bošnjaci ionako stalno strepe da Srbi i Hrvati – a to se, dakako, odnosi i na one iz Srbije i Hrvatske – kidišu na ona četiri njihova kantona.

Predizborna granata

Ubjeđujem jednog da niko ne pokazuje teritorijalne peretenzije na tih 23 odsto BiH, nego obrnuto, Bošnjaci na RS i „HB“, da se Srbija i Hrvatska sigurno ne naoružavaju zbog njih, da su odavno priznale državne granice. Ali, badava! Veli: „Bile su granice priznate i ’92. i ako dođe do gužve, eto hina jopet preko Drine i Une.“ Ali, evo, obznanjujući da Bosna raspolaže zagonetnim „strahovitim oružjem“, Bakir ih je ohrabio, jer, kako reče, „granata iz Bugojna je poruka obeshrabrenja za sve one koji eventualno imaju loše namjere prema BiH“. Mnogi bošnjački birači pak sumnjičavo vrte glavom zbog toga što je ta granata ispaljena baš na tri dana pred izbore.

No, bilo da je „strahovito oružje“ A-bomba ili samo ubojita granata, opet slijedi specifično bosanske zavrzlama. „Zlonamjernici“, koje je Bakir pomenuo sigurno nisu ni Turci, ni Saudijci, ni Rusi ni Kinezi, nego neko uz granice, a tu nema nikog sem Srba i Hrvata. Isti su i unutar granice i u zajedničkim Oružanim snagama BiH, te s njima valja podijeliti jal granate, jal atomske glave. I eto ti nuklearnog rata „na male“, može i ručno bacanje bez dalekometnih lansirnih raketa, a rezultat će biti: više nema Bosne. Ako ko od „Bosanaca“ i preživi, to bi mogli da budu jedino Srbi koji su zahvaljujući bombama NATO-a već stekli izvjesnu otpornost na radijaciju. Elem, Bakirova atomska bomba, „džaba je bilo“, razbiće mu se o glavu.

Iz HDZ-a je na Izetbegovićevu priču stigla oštra reakcija: divljenje granatama neugodno se povezuje sa divljenjem islamskom terorizmu koji SDA nikada nije osudila. Vučić je, naprotiv, ironično čestitao Bakiru na „strahovitom oružju“ i poželio da ga pogleda i kupi. Dodik pak smatra „da je Izetbegović pred izbore tražio od namjenske u Bugojnu nešto spektakularno, a oni su mu podvalili lovačko oružje. On je rat proveo sa ocem u trezoru Narodne banke pa ne zna da najobičnija puška ima domet dvije hiljade metara“.

Probno gađanje pred kamerama u okviru posete predsednika SDA Bakira Izetbegovića namenskoj industriji u Bugojnu (Foto: FENA/Snimak ekrana)

Ako ništa drugo, sada se pokazalo da Izetbegović „ne puca iz prazne puške“ kad Dodiku i Čoviću zbog predloga reformi prijeti ratom.

 

Prof. dr Nenad Kecmanović je politkolog, sociolog, bivši rektor Sarajevskog univerziteta (1988-1992) i član Senata Republike Srpske. Ekskluzivno za Novi Standard.

 

Naslovna fotografija: Foto: FENA/Snimak ekrana

 

Izvor Novi Standard

 

BONUS VIDEO: