Kurc kreće u obračun sa „političkim islamom”

Zašto je Kurc najavio da će u Austriji biti uvedeno novo političko delo „politički islam”? Je li to najava obračuna sa vehabističkim pokretom?

Najava austrijskog premijera Sebastijana Kurca da će zbog nedavnog terorističkog napada u Beču, kada je austrijski državljanin Kujtim Fejzulah ubio četiri a ranio 20 osoba, u Austriji biti uvedeno novo krivično djelo „politički islam“, izazvala je oprečne reakcije.

Kurc je na Tviteru doslovce najavio da će u borbi protiv islamskog radikalizma  biti uvedeno novo krivično djelo pod oznakom „politički islam”, kako bi se „preduzele mjere protiv onih koji nisu teroristi, ali stvaraju plodno tlo za razvoj i djelovanje terorističkih grupa“.

Premijer Austrije pomenutu najavu je objavio putem društvene mreže Tviter i istakao da će tražiti da se zatvore sve radikalne bogomolje u kojima se širi vjerski ekstremizam, a najavio je i uvođenje registra imama, kao i da će biti pooštren zakon o simbolima i udruženjima, te da će biti preduzete mjere da se prekinu svi finansijski tokovi koji omogućavaju finansiranje terorizma i terorističkih grupa u Austriji.

Premijeru je podršku odmah pružila partija kojoj pripada, Narodna partija Austrije, u čijem saopštenju je navedeno da ekstremistički stavovi neće biti dozvoljeni nikome, a u tom kontekstu su izdvojeni Identitaristi, austrijski desničari.

Suština problema

Sebastijan Kurc se dotakao suštine problema na koji se u Bosni i Hercegovini godinama ukazuje. Riječ je o indoktrinaciji koja se godinama neometano odvija, ranije putem predavanja u prepunim salama koje su držale „daije“ (oni koji šire vjeru), ali sada sve više putem društvenih mreža i niza sajtova, odnosno uopšte interneta.

Putem indoktrinacije stvorene su generacije mladih koje su spremne da na poziv autoriteta kojem vjeruju krenu u terorističke akcije, za šta im nije potrebna mreža podrške. To se upravo dogodilo u Austriji, ranije u Francuskoj.

Napadači su bili mladi ljudi od 18 i 20 godina. Autoritet je viđen u predsjedniku Turske Erdoganu. U njegovim političkim obračunima sa liderima zapadnoevropskih zemalja, indoktrinirani mladi su vidjeli mete.

Sve nas to vraća na staru i nikad ispričanu priču o vehabijskom pokretu. Možda je potpuno negiranje razvoja islamske intelektualne misli tokom četrnaest vijekova najupečatljivija karakteristika vehabijskog pokreta. Interpretacija islama iz sedmog vijeka, ona koju su njegovali „učenjaci iz prve generacije muslimana“, jedina je mjerodavna za pristalice ovog, koliko vjerskog, toliko i političkog pravca.

Sveće na mestu terorističkog napada u Beču, 4. novembar 2020. (Foto: imago images/Alex Halada)

Ujedno, pristalice pokreta koji se progresivno razvija u nizu zemalja, ispoljavaju netolerantnost, često i agresivnost prema oponentima, potpuno uvjereni da je jedino ispravno njihovo viđenje islamskog prava.

Bosna i Hercegovina je jedna od zemalja u kojima je ova radikalna ideologija pronašla plodno tlo. Njeni barjaktari bili su ratnici odreda El Mudžahid, u ratu pristigli u BiH iz više arapskih zemalja.

El mudžahid je poznat po zločinu, ritualnom odsijecanju glava srpskim vojnicima zarobljenim na Vozući kod Zavidovića. Drugi „znak raspoznavanja“ bila je interpretacija islama, strana bosanskim muslimanima, ali podržana od Alije Izetbegovića koji je „nove muslimane“, kako ih je nazivao, domicilnom stanovništvu nudio kao uzor u vjeri.

Rast vehabizma u BiH

Po okončanju rata, a shodno Dejtonskom mirovnom ugovoru, strani ratnici bili su obavezni da napuste BiH. Zahvaljujući političkoj podršci i sklopljenim brakovima, po osnovu kojih su stekli državljanstvo, ostali su da žive u izolovanim enklavama, zajednicama u kojima su praktikovali svoj način života. Nastavili su širiti vehabizam, koji je, zbog filozofije o stvaranju države zasnovane na šerijatu u višenacionalnoj i višekonfesionalnoj državi kakva je BiH, jako opasan.

Vehabije danas ne možemo posmatrati kroz izdvojene enklave u kojima su, kako se vjerovalo, odvojeni od svijeta. Njihovi vjerski autoriteti stekli su obrazovanje i odbranili doktorate na prestižnim islamskim univerzitetima u Džedi i Rijadu. S obzirom da se radi o mlađim ljudima, koji za širenje vjere koriste društvene mreže, i uopšte internet, ali i vjerska predavanja na kojima se znalo okupiti i hiljadu mladih, interpretacija islama koju nude mladima je postala bliža od načina na koji ih vjeri uče imami i muftije, službenici Islamske zajednice.

Uspjeli su stvoriti organizaciju paralelnu Islamskoj zajednici u BiH. U nizu džemata (vjerske zajednice) i mesdžida (objekti bez minareta, u kojima se obavlja vjerski obred i ljudi podučavaju vjeri) okupljali su sve više sljedbenika.

Ne možemo ne biti zabrinuti kada reis Husein Kavazović, poglavar Islamske zajednice u BiH,  ukazuje da je „sumnjivo ono o čemu oni (na predavanjima) govore, vrlo često je to sumnjivo“.

U Kavazovićevom pitanju: „Je li to dobro za naše društvo“, osjeća se zebnja da aktivnosti koje se u ilegalnim vehabijskim objektima sprovode društvu mogu stvoriti velike glavobolje. Predavanja su se odavno, i prije epidemije, prenijela na društvene mreže i niz sajtova. Umnogome su doprinijela i odlasku mladih na sirijsko ratište.

Vehabijski pokret, kao i svaka ideologija, bez obzira da li se radi o vehabizmu, komunizmu, ili globalizmu, primjenjuje istu metodologiju: misionarski rad i, po potrebi, terorizam.

Za Austriju se odavno zna da je finansijski centar ovog pokreta, iz kojeg su u Bosnu i Hercegovinu usmjerene različite finansijske transakcije. U Austriji vehabijsku organizaciju, ako izuzmemo dvije policijske akcije, niko nije uznemiravao. Da li će se stvari izmijeniti nakon donošenja izmjena krivičnog zakona u smislu koji je premijer Kurc najavio, ostaje da vidimo.

Glavni ulaz Islamskog centra u Beču (Foto: © Bwag/Commons oder)

Sigurno je da više ništa neće biti isto. Nepoznanica je jedino uspješnost države u suzbijanju „političkog islama“.

 

Naslovna fotografija: Florian Wieser/EPA

 

Izvor sveosrpskoj.com

 

BONUS VIDEO: