Duhovna muzika američkih crnaca

Kako je nastao i kako se razvijao bluz, duhovna muzika američkih crnaca, koja nije imala isključivo religioznu osnovu već je predstavljala i svojevrsnu pobunu protiv ropstva?

Pošto je crnom čoveku bilo striktno zabranjeno da se posveti svojoj veri, silom prilika je morao da prihvati religiju belih kolonizatora. U crkvama belih ljudi došao je prvi put u kontakt sa verskim obredima zapadne kulture. Tuđa religija lagano je ulazila u njegovu svakodnevicu. Vremenom je crnac zapevao i na verskim obredima belih doseljenika.

Trenutak spajanja evropske i afričke kulture najjednostavnije se mogao objasniti tako što je harmonijska osnova preuzeta iz kulture belih doseljenika, dok su temperament i ritam preuzeti iz nasleđa crne Afrike. Najprimitivnije crnačke verske pesme bile su poznate pod imenom šaut (shout) i sermon pesme. Na velikim verskim skupovima (camp meetings) početkom XIX veka, crni sveštenici su svoje verske obrede izvodili na veoma sugestivan način. Nesvakidašnja uzvikivanja i jedinstvena pulsirajuća deklamacija za vreme verskih obreda, bukvalno je izazivala fantastične vizije kod vernika. Ove propovedi su, sa sigurnošću možemo reći, imale isceljujuće moći.

Na verskim obredima su se propovednici čvrsto držali svojih uzvikivanja, jer je to bio deo postizanja ekstaze i stanje transa u redovima vernika. Na vrhuncu ekstaze, vernici bi osetili veliko olakšanje, a tada bi im se verski vođa obratio sledećim rečima: „Vi niste robovi, ni crnci, svi ste vi Božija deca.“ Koliko je ovo utešno zvučalo za crnog roba, teško je iz ove perspektive protumačiti.

Crnačke molitve

Vremenom su se i u religioznim pesmama, slično radnim, krile tajne poruke upućene crnom robu. Dok su za belce to bile samo obične verske pesme, za crnce su predstavljale bunt i pobunu. Imale su izuzetno veliki značaj pre izbijanja građanskog rata. Zadatak im je bio da mobilišu i pripreme svoje vernike za borbu protiv zloglasnog rasističkog režima. Religiozna pesma Go down Moses bila je tipičan primer buntovničke pesme. Spirituals je spadao u najrazvijenije oblike crnačke duhovne muzike, u kojem se već osećao uticaj zapadne muzičke kulture. Velika snaga zajedništva bila je njegova odlika.

Nakon završetka građanskog rata javljaju se i prve verske grupe, a i solisti. Na čudan način, sačuvan je snimak verske pesme na muzičkom valjku iz 1894. godine. Pesma u izvođenju Colored Quarteta smatra se najstarijim muzičkim zapisom ovakve vrste. Prvi snimak crnačke duhovne muzike na gramofonskoj ploči napravio je 1924. godine Norfolk Colored Quartet. Dvadesetih godina prošlog veka, postojala su tri razvijena oblika crnačke religiozne izvedbe: jubilee pevačke formacije, propovednici pevači u okviru crkvenih kongregacija i takozvani ulični evangelisti.

Najpoznatiji u redovima propovednika, koji je delovao po crkvama, bio je velečasni (reverend) Džej Em Gejts (J. M. Gates). Njegov uticaj bio je neizbežan za buduća pokolenja verskih lica. Tradiciju tih prvih propovednika je verno gajio kroz svoje stvaralaštvo velečasni Klarens Frenklin (Clarence LaVaughn Franklin), čija karijera je zablistala sa čak 70 snimljenih gramofonskih ploča. Njegov diskografski opus bio je pravo zaveštanje na polju crnačke duhovne muzike. Njegova ćerka je danas (umrla je 2018. godine, prim. N.S.) poznata soul pevačica Areta Frenklin (Aretha Franklin).

Klarens Lavon Frenklin, Areta Frenklin i njena sestra Karolin (Foto: Anthony Barboza/Getty Images)
Klarens Lavon Frenklin, Areta Frenklin i njena sestra Karolin (Foto: Anthony Barboza/Getty Images)

Bez dvoumljenja se može reći da je u svetu gospel muzike i spiritualsa bila najistaknutija Mahalija Džekson (Mahalia Jackson). Počela je da peva u očevom crkvenom horu. Odgojena je u strogoj religioznoj porodici, ali to nije značilo da nije imala prilike da se upozna sa muzikom limenih orkestara na ulicama Nju Orleansa, sa grupama koje su svirale po rečnim parobrodima, orkestrima koji su delovali pod dirigentskom palicom Kinga Olivera, Luja Armstronga ili Dželija Rol Mortona (Louis Armstrong, Jelly Roll Morton). Sa velikim oduševljenjem je slušala neodoljivi ritam tih muzičkih formacija. Te ritmičke finese je ugrađivala i u svoje izvedbe.

Krišom sam slušala i bluz i Besi Smit mi je bila ljubimica. Memi Smit je bila samo jedna u nizu mnogih pevačica toga doba, koja je imala lep glas, no Besine izvedbe bile su bez premca. Iz njenih pesama su zračile iskrene emocije“.

Uprkos svemu, Mahalija je striktno odbijala da peva reči bluza. Isto tako je rekla „ne“ i džez-orkestru Erla Hajnsa (Earl Hines). Ipak, zagriženi džez fanatici su otkrili da je Mahalija, za vreme svoje karijere, i te kako nastupala u društvu bluz i džez umetnika, mada nije pregazila datu reč Gospodu. Godine 1952. podelila je svoj nastup sa folk bluz kolegom Big Bilom Brunzijem, dok je 1958. godine prisustvovala rođendanskom koncertu Luja Armstronga, ali je učestvovala i na Newport Jazz Festivalu, gde joj je muzičku pratnju obezbedio orkestar Djuka Elingtona (Duke Ellington).

Mahalijino prisustvo je od neprocenjive vrednosti u svetu crnačke duhovne muzike. Njene izvedbe su izbijale iz najdubljih odaja čovekove duše, obojene dramskom atmosferom. Predstavljala je najlepši ljudski glas crne Amerike. Čovek prosto nije mogao zamisliti potresniju scenu od one iz filma „Imitacija života“ (Imitation of life), gde je Mahalija pesmu Trouble of the World, otpevala u autentičnom crkvenom okruženju.

Mahalija je godinama bolovala od srčanih tegoba, o čemu svedoči sledeća anegdota, koju je Janoš Gonda (Gonda János) zabeležio u svojoj knjizi Šta je džez (Mí a jazz). „Prvi put sam je uživo slušao šezdesetih godina, na džez festivalu u Antibesu. U jednom trenutku je prekinula svoj nastup i sela na jednu stolicu koja je bila na pozornici. Sledećim rečima se obratila publici, u svom jednostavnom seoskom maniru: Znate ljudi, moj lekar me već odavno opominje da manje pevam, jer nije dobro za moje srce. Da živim, ali da ne pevam. Zamislite, to hoće od mene taj dobri čovek. Sada ću se malo odmoriti, i molim vas budite strpljivi, jer ću nastaviti, upravo tamo gde sam stala. I zamislite, ona je nastavila da peva prelepe crnačke molitve, sa još većim žarom, preživljavanjem i osećanjem.“

Duhovna muzika

Prve američke muzičare je na njihovim evropskim turnejama pratio orkestar Krisa Barbera. Uz pratnju pomenutog sastava nastupala je i sjajna gospel pevačica, Rozeta Terp (Sister Rosetta Tharpe). Ona je uz Mahaliju smatrana jednom od najpoznatijih izvođačica crnačke duhovne muzike. Često je izvodila pesme uz pratnju svoje gitare. Golden Gejt Kvartet (Golden Gate Quartet) osnovan je 1935. godine, ali ih je producent Džon Hemond (John Hammond, sr) tek četiri godine kasnije otkrio širokoj javnosti, predstavivši ih na koncertnoj manifestaciji Spiritualis to Swing. Kuriozitet ove postave je da su snimili gramofonsku ploču zajedno sa folk veteranom Hadijem Ledberterom (Huddie Ledberter).

Formacija Five Blind Boys of Mississippi je nastala za vreme velikog ritam i bluz buma. Svoje izvedbe je bazirala na tradiciji vikača bluza. Iz muzike ovakvih postava vremenom je nastala i soul muzika, čiji je rodonačelnik bio genijalni Rej Čarls (Ray Charles). U njegovim venama je od ranog detinjstva strujala religiozna muzika. Vešto je napravio fuziju gospel i bluz muzike. Sa ponosom se hvalio da mu je uzor bila besmrtna Mahalija Džekson.

Pevačica Mahalija Džekson tokom nastupa u jednom hotelu (Foto: Don Cravens/The LIFE Images Collection via Getty Images/Getty Images)
Pevačica Mahalija Džekson tokom nastupa u jednom hotelu (Foto: Don Cravens/The LIFE Images Collection via Getty Images/Getty Images)

Crkva je bila veliki protivnik bluza, i nazivala ga je đavolskom muzikom, te ga je smatrala jednim od najvećih ovozemaljskih grehova. I u crkvama su bili prisutni ples i pesma, ali isključivo u funkciji slavljenja Gospoda. Umetnici bluza su sami izjavljivali da im je najveći kompliment bio kada bi na igrankama subotom mogli stvoriti atmosferu sličnu onoj koja je vladala na nedeljnim crkvenim misama. Činjenice su potkrepile i to da su mnogi bluz umetnici odrasli u religioznim sredinama. Bilo bi prosto nezamislivo da nisu bili upoznati sa verskim tradicijama. Mnoge duhovne pesme su obrađivane i u bluz maniru.

Uloga Tomasa Dorsija (Thomas A. Dorsey) od izuzetnog je značaja u razvoju crnačke duhovne muzike. Kao sin baptističkog propovednika, još od ranog detinjstva bio je upoznat sa duhovnom muzikom. Rana muzička iskustva stekao je u crkvi svirajući kao klavirista. Često je svirao i po seoskim zabavama, a jedno vreme bio je i muzički direktor u orkestru Ma Rejni (Ma Rainey). Od životnog značaja mu je bila poseta Čikagu. Ovde je u Pilgrim Baptističkoj crkvi uzimao časove aranžiranja i komponovanja duhovne muzike. Zahvaljujući Dorsiju je nastao termin gospel dvadesetih godina prošlog veka. Stvaralački opus mu je brojio blizu 400 naslova duhovne muzike. Numera Precious Lord take my hand mu je obezbedila besmrtnost u svetu muzike.

Mnogi umetnici bluza su često imali duhovne pesme na repertoaru. Slepi Lemon Džeferson (Blind Lemon Jefferson) za izdavačku kuću Paramaunt svoje religiozne izvedbe snimao je pod imenom Deacon L. J. Bates. Među njima treba istaći sledeće naslove: All I want is that pure religion i I want to be like Jesus in my heart. Posle Lemonove tragične smrti, velečasni Emet Dikinson (Emmett Dickinson) u spomen preminulom kolegi napisao je prelepu sermon kompoziciju, pod naslovom Death of Blind Lemon.

Veteran bluza, Čarli Paton (Charley Patton) bio je jedinstven u svojim izvedbama duhovnih pesama. Tada se potpisivao kao Masked Marvel, a neretko i kao Elder J. J. Hadley. Na pitanje da li je Paton bio pobožan, njegova sestra Vajola Kenon (Viola Cannon) odgovorila je: „Ne, nije bio religiozan. Otac nam je bio aktivan u lokalnoj crkvi, te je Čarli od ranog detinjstva poznavao te pesme. Po mom mišljenju, on je te pesme izvodio jer su bile dobre kompozicije, i naravno zato što su mu se dopadale.“

Džesi Fuler (Jessie Fuller) imao je sjajne obrade religioznih pesama. Kompozicija Where could I go je u njegovom izvođenju nosila naslov Where could I go but to the Lord. Baka Vajt (Bukka White) je pod imenom Vašington Vajt (Washington White) snimao svoje duhovne izvedbe. Jedna od njih bila je i I am heavenly way objavljena za izdavačku kuću Victor.

Bluz gitarista i pevač Buka Vajt tokom nastupa (Foto: Chris Morphet/Redferns)
Bluz gitarista i pevač Buka Vajt tokom nastupa (Foto: Chris Morphet/Redferns)

Odrastao sam u veoma religioznoj sredini, i nisam verovao ni u šta drugo nego u Gospoda. Sa puno gorčine sam posmatrao dečake koji su na gitari svirali bluz. Jednostavno sam ih ignorisao. Tada me je zanimalo samo pevanje u crkvenom horu. Jedno vreme dok sam bio aktivan kao propovednik, upetljao sam se u loše društvo. Momci su me uporno nagovarali da popijem koju čašicu sa njima. U početku sam uspeo da se oduprem iskušenju, ali ipak sam pristao malo da popijem, kada niko od mojih vernika nije bio u blizini. Sam đavo me terao da svaki put sve više i i više pijem. Tada sam se jako uplašio, jer sam se bojao da će se saznati za moje nestašluke, i da ću ostati bez posla. Imao sam strahovitu grižu savesti, kao da sam u jednoj ruci držao Gospoda, a drugoj crnog đavola. Ove dve stvari nisu išle nikako zajedno. Jednostavno, nisam više mogao da pogledam mojim vernicima u oči. Tada sam odlučio da napustim propovednički zanat“.

„Holi bluz“

Iz priče Sona Hausa (Son House) smo saznali i to da se u pesmama pevanim na subotnjim igrankama koristila reč „draga“ (baby) dok je na nedeljnim misama ta reč jednostavno zamenjena sa Isus (Jesus). Geri Dejvis (Gary Davis) je 1933. godine oslepeo. Tada je izjavio da ga je sam Gospod lišio vida da bi prestao da svira bluz, i da bi posvetio život slavljenju Božije reči. Tada je postao ulični propovednik. Bio je tvorac takozvanog holy bluza, verskog bluza, koji je bio ništa drugo do duhovna pesma izvedena u bluz maniru. Iz njegovog biografskog opusa treba izdvojiti sledeće naslove: Death don’t have no mercy, 12 gates to the City, When I die I live again i Lord stand by me.

Slepi Boj Fuler (Blind Boy Fuller) je svoje religiozne pesme potpisivao kao Brother George’s Sanctified Singer. Poznati bluz bračni par Memfis Mini i Kanzas Džo Mekoj (Joe Mc Coy) su se potpisivali kao Hallelujah Joe i Gospel Minnie. Slepi Vili Džonson (Blind Willie Johnson) je ostao u sećanju pesmom Lord I just can’t keep from crying. Često je putovao sa slepim Vilijem Mektelom (Blind Willie Mc Tell), čiji repertoar su takođe krasila sjajna duhovna izvođenja.

Klavirista Kau Kau Davenport (Cow Cow Davenport) odrastao je u religioznoj sredini. Otac mu je bio propovednik, i želja mu je bila da i njegov sin nastavi porodičnu tradiciju u crkvi. Poslao ga je u baptističku crkvu, ali uprkos svim naporima, Davenport se, ipak, opredelio da napusti duhovnu muziku. Nijemaja Skip Džejms (Nehemiah Skip James) takođe je odrastao pod snažnim uticajem duhovne muzike. Još od malih nogu svirao je orgulje u crkvi. Vremenom je osnovao sastav Dallas Texas Jubilee Singers. I on je, poput mnogih umetnika, ordinirao i kao propovednik.

Isman Brejsi (Ishman Bracey) i Napoleon Harison su svoje uspešne bluz karijere žrtvovali da bi se posvetili crkvi. Robert Vilkins (Robert Wilkins) poslednji put je zasvirao bluz 1936. godine. Tada mu se obratio jedan glas i rekao: „Mani se bluza!“ Bez reči je tada odložio svoj instrument, no nije dugo visio na klinu, jer ga je opet uzeo u ruke pravdajući se time da u Bibliji ništa ne piše protiv sviranja istog. I on je svoj bluz preobratio u duhovne izvedbe, u takozvani „holi bluz“. Ti Boun Voker (T-Bone Walker) priznao je da je u detinjstvu oduševljeno slušao vatrene propovedi u crkvama. Džez Gilam (Jazz Gilllum) odrastao je uz religioznu muziku, a jedno vreme je čak i svirao harmonijum u lokalnoj crkvi. Haulin Vulf je u mladosti pevao u crkvenom horu.

Roj Braun (Roy Brown) muzičko iskustvo stekao je upravo kroz crkvenu muziku pevajući u Rookie Four duhovnom kvartetu. Sličnim iskustvima se mogao pohvaliti i Albert King, koji je svoju muzičku karijeru započeo u gospel sastavu Harmony Kings. Bi Bi King je muziku otkrio u crkvi. „Dok sam bio klinac, na nedeljnim misama smo pevali gospele.“ I njegov prvi sastav bio je duhovne orijentacije, po uzoru na Golden Gejt Kvartet. Kralj rokenrola, Čak Beri (Chuck Berry) takođe je svoje muzičke korene vukao iz duhovnog nasleđa. Džoni Otis (Johnny Otis) bio je duhovni vođa u Landmark Community crkvi. Kroz njegov hor su prodefilovali Eta Džejms, Ester Filips, Big Mama Tornton, Linda Hopkins i drugi.

Američki bluz pevač, tekstopisac i gitarista Bi Bi King (Foto: Scott Harrison/Getty Images)
Američki bluz pevač, tekstopisac i gitarista Bi Bi King (Foto: Scott Harrison/Getty Images)

Silvija Embri (Queen Sylvia Embry) odrasla je pod budnim okom svoje bake, koja je bila veoma religiozna. Silviji je bilo zabranjeno da svira bilo šta na klaviru, mada joj je celo biće žudelo za bugi-vugijem. Uprkos tome što je baka forsirala duhovnu muziku, i te kako je slušala i mnogo bluza. Jednostavno je htela da zaštiti svoju unuku od „nečistih“ stvari.

Džez je iz gospel muzike preuzeo harmonijsku osnovu i njegov neodoljivi ritam. Poznata duhovna pesma When the saints go marching in doživela je bezbroj džez obrada.

________________________________________________________________________________

Pozajmljeni citati:

Bessie Smith “The complete recording Vol. I” Komentar CD izdanja
Gonda János (1982) “Mi a jazz?” – Zeneműkiadó Vállalat, Budapest
Samuel Charters (1967) “The bluesmen” – OAK Publications, New York

Odabrana diskografija:

Mahalia Jackson – Mahalia Jackson sings Amrica’s favorite hymns (CBS),
Golden Gate Quartet – The original Golden Gate Quartet (RCA)
Reverend Gary Davis – Say no to the devil (XTRA),
Blind Willie Johnson – Blind Willie Johnson (RBF),
B. B. King – B.B. King sings spirituals (CROWN)
Preachin the gospel – Holy Blues (ROOTS AND BLUES)
The gospel tradition – The roots and the branches (GOSPEL SPIRIT)
The Abyssinian Baptist Gospel Choir – Shakin’ the rafters (GOSPEL SPIRIT)

Rečnik:

Soul – u slobodnom prevodu označava dušu. U ovom slučaju mu se značenje odnosi na jedan muzički pravac, koji je neposredno nastao od mešanja tradicionalnih duhovnih pesama, džeza i bluza.
Shout song – (šaut song), jedna vrsta duhovne izvedbe crnaca, gde je uzvikivanje propovednika u prvom planu.
Sermon song – crkvena beseda
Jubilee (jubili) – u ovom slučaju se radi o pevačkim formacijama koje su svojim pesmama slavile Gospoda.
Gospel song – God+spell = reč Gospoda, u suštini znači pesmu iskupljenja u hrišćanskoj religiji.
Rhythm & blues (ritam i bluz) – ovaj izraz potiče iz pedesetih godina prošlog veka i zamenio je termin „Race records“. U najširem smislu je predstavljao komercijalnu crnačku muziku.
Rock&roll (rokenrol) – smatra se da je nastao od fuzije stilova kao što su: crnački ritam i bluz, hilbili i kaubojska muzika.
Boogie-woogie (bugi-vugi) – jedan od načina izvođenja bluza na klaviru, nastao dvadesetih godina prošlog veka.

________________________________________________________________________________

Tekst je preuzet iz knjige: Tibor Nađ, Isceljujuća moć bluza, Novi Sad, Magyar Szó Lapkiadó Kft, 2014.

 

Tibor Nađ (1960-2019) bio je bluz muzičar, prevodilac i autor dela o bluzu, muzički urednik nekoliko radio stanica.

 

Naslovna fotografija: Frank Driggs Collection/Getty Images

 

Izvor Novi Standard

 

BONUS VIDEO:

Kultura
Pratite nas na YouTube-u