P. Ćeranić: Skandal sa Lavrovim ide u korist Republici Srpskoj

Svako tumačenje boravka Lavrova u Istočnom i onom drugom Sarajevu, njegove posete Beogradu i Zagrebu, nije moguće bez naglašavanja značaja koji je dao RS

Nakon što je Elektorski koledž potvrdio pobjedu demokratskog kandidata Džozefa Bajdena na predsjedničkim izborima u SAD, postalo je izvjesno da će Bijela kuća dobiti novog stanovnika.

Čestitku je uputio i predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin.

Očekivanja političkog Sarajeva od novog američkog predsjednika su velika. Na društvenim mrežama su učestale sponzorisane video objave Bajdenovih istupanja u američkom Kongresu tokom ratnih godina, iz kojih se vidi njegovo svrstavanje uz jednu od sukobljenih strana u BiH. Uostalom, nedavnim istupanjem povodom godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bajden je te nade lično podgrijao:

“Dejtonski sporazum donio je mir u Bosnu i Hercegovinu i potvrdio njen suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost”, poručio je novoizabrani američki predsjednik. Ipak, dodao je, četvrt vijeka kasnije, jasno je da je posao na napretku pravde, pomirenja i funkcionalne, multietničke Bosne i Hercegovine – nedovršen.“

Šta reći, odnosno, čemu se možemo nadati kada je u pitanju kurs američke spoljne politike na Balkanu?

Kada je prije četiri godine postalo izvjesno da je Donald Tramp pobijedio Hilari Klinton, u Beogradu su osvanuli bilbordi sa Trampovim likom uz natpis: „Trampe, Srbine“. Očekivanja srpske strane od novog američkog predsjednika bila su velika. Predsjednik Srpske, Milorad Dodik, tokom američke predizborne kampanje pozvao je Srbe u Sjedinjenim Državama da svoj glas daju Trampu (što je učinio i povodom nedavnih izbora). Međutim, kurs američke spoljne politike na Balkanu nije trpio izmjene.

Po pitanju Kosova stvari su ostale nepromijenjene (iako je u predizbornoj kampanji Tramp Kosovo nazvao narko-državom). Predsjednik Srpske je ostao na „crnoj listi“, predsjednik Srbije Vučić uspio je doći do Trampa radi potpisivanja sporazuma koji je odgovarao isključivo Izraelu i Trampu. Iz onoga što je tim povodom Tramp rekao vidjelo se da ne vlada informacijama kada su u pitanju odnosi Srba i Albanaca.

Istina, tokom čitavog predsjedničkog mandata demokrate Trampu nisu davale mira, neprekidno su ga optuživale za kolaboraciju sa Rusima, pokrenule impičment, da bi na kraju Trampove objave na Tviteru bile cenzurisane, a Trampovo obraćanje naciji TV stanice pod kontrolom demokrata prekinule. Tako je Tramp više energije trošio braneći se od konstantnih napada kod kuće negoli na vođenje spoljne politike.

Da li će Republikanci uzvratiti Bajdenu? Vjerovatno hoće.

Sjedinjene Države su definitivno podijeljeno društvo, u međusobnim sukobima pristalica različitih strana padale su žrtve, tako da je antagonizam i otvorenu međusobnu mržnju pobornika Trampa i Bajdena teško izmjeriti. Bajden bi sada da bude predsjednik svih Amerikanaca, to je i Tramp želio, ali nije išlo.

Ako Bajden u odnosu prema Srbiji i Srpskoj bude ostao na kursu iz devedesetih, to može dovesti do jačeg okretanja Srba prema Rusiji, odnosno gubitka svih obzira prema tome šta će Amerikanci na to reći. To bi, ujedno, moglo dovesti do ostvarenja najvećih strahova Sarajeva i Prištine, tj. do mnogo snažnijeg i otvorenog ruskog prisustva u Srbiji i Srpskoj.

Uostalom, ne treba zaboraviti da je geopolitička slika u svijetu promijenjena. U odnosu na devedesete više ništa nije isto. Živimo u multipolarnom svijetu u kojem su SAD i dalje velika sila, ali postoje i drugi, Rusija i Kina. Naime, u posljednjih nekoliko godina nijedno svjetsko krizno žarište nije bilo moguće riješiti bez ruskog angažmana.

Sukob u Nagorno-Karabahu zaustavljen je uz posredovanje Rusije, dijelom i Turske. SAD i Francuska bile su van igre. O svemu što se dešavalo u Siriji suvišno je i govoriti. Rusija i snage Bašara Asada porazile su fantomsku Islamsku državu, koja se više uopšte ne spominje u svjetskim medijima, kao da nije ni postojala.

Veliki pritisci na Venecuelu, iako se nalazi u američkom „dvorištu“, jenjavaju i skoro da su potpuno iščezli. Osporavani predsjednik Nikolas Maduro pobjedio je na parlamentarnim izborima i stekao komotnu skupštinsku većinu.

Ko mu je pomogao, ko je sačuvao legitimno izabranu vlast u Venecueli?

Da li je Rusiji Balkan važan? I te kako. U tom kontekstu treba posmatrati i posjetu ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova regionu.

Svako tumačenje boravka Lavrova u Istočnom i onom drugom Sarajevu, njegove posjete Beogradu i Zagrebu, nije moguće bez naglašavanja značaja koji je ruski ministar spoljnih poslova dao Republici Srpskoj, odnosno njenom očuvanju u dejtonskim okvirima. I u Zagrebu, kao i u Sarajevu, Lavrov je bio više nego jasan – rušenje Dejtona može da izazove najozbiljnije rizike i posljedice.

Istakao je i da je „primio k znanju odluku Srpske o vojnoj neutralnosti“. Lavrov je istakao i da se zalaže za ukidanje Kancelarije visokog predstavnika u BiH, te najavio nova ekonomska ulaganja u Republiku Srpsku. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik, ukazao je da Republika Srpska ima posebnu čast da, u danu kada je potpisan Dejtonski sporazum (14. decembar), ugosti ‘najdražeg gosta’, Sergeja Lavrova.

Inicijativa nelegitimnog predstavnika hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH, Željka Komšića, a koju je podržao i Šefik Džaferović, da izbjegnu susret sa Lavrovim, Srpskoj može samo pomoći. Neumjesno, neotesano, skandal – bile su ocjene ponašanja dvojice članova Predsjedništva. Lavrov je tim povodom iznio stav da je nediplomatski potez bio iniciran od spoljnih igrača, ali se prije može reći da se odigrao uz konsultaciju sa jednom ili dvije ambasade. „Pamet“ je bila domaća.

Uz fotografiju gustog smoga kroz koji se nazire sunce, američka ambasada u Sarajevu u četvrtak, 17. decembra ove godine u poslijepodnevnim satima upozorila na veliko zagađenje u Sarajevu. “Ovo nije snimak iz horor filma, ali bez obzira na to – prilično je zastrašujuće. Sarajevski AQI (AirQualityIndex – Indeks kvaliteta vazduha) večeras je opasan,” objavljeno je na službenom Tviteru ambasade.

Koje li simbolike!

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: mid.ru

 

Izvor sveosrpskoj.com, 18. decembar 2020.

 

BONUS VIDEO:

Pratite nas na YouTube-u