Nasleđe Šestog januara

Šta će 75 miliona Trampovih obespravljenih birača – ili 88 miliona njegovih pratilaca sa Tvitera – sada da radi? Kako stvari stoje, Sjedinjene Američke Države su duboko zagazile u klasni rat

„Čujem sinove grada i one ojađene,
Lezi, skini se,
Doteraj se, ti i ja
Imamo kraljevstvo, mi imamo ključ,
Mi imamo carstvo, sada kao onda,
Mi ne sumnjamo, mi ne biramo strane,
Lukrecija, sećanje moje, pleši kao utvara sa mnom“
Sisters of Mercy, Lucretia my Reflection

 

Jedanaesti septembar bio je uvod. Šesti januar je Sveti gral.

Jedanaesti septembar otvorio je kapije „globalnog rata protiv terorizma“ (Global War on Terror – GWOT), što je posle Obamin tim ublažio do nivoa „prekookeanskih interventnih operacija“ (Overseas Contingency Operations – OCO), uglađeno bombardujući, što javno, što tajno, sedam država. Jedanaesti septembar otvorio je kapije Patriotskog zakona (eng. „Patriot Act“), čiji je nacrt bio sastavljen još davne 1994. godine, i to baš od strane Džoa Bajdena.

Šesti januar otvara kapije „ratu protiv domaćeg terorizma“ i „patriotskom zakonu 2.0 na steroidima“ (evo njegovog nacrta iz 2019. godine), koji se, sa svojih 20.000 strana teksta, sasvim slučajno jelte pojavljuje već narednog dana nakon upada u Kapitol, momentalno spreman za upotrebu.

A kao neizbežni kompanjon Patriotskog zakona br. 2, doći će i rat preko okeana, sa sve povratkom onoga što je bivši analitičar CIA Rej Mekgavern upečatljivo krstio MICIMATT (Military-Industrial-Congressional-Intelligence-Media-Academia-Think Tank), odnosno Vojno-industrijsko-kongresno-obaveštajno-medijsko-akademsko-institutski kompleks, i to u punoj snazi, bez ikakvih ograničenja.

Kada MICIMATT sledeći put započne rat, svaki unutrašnji protest biće etiketiran kao domaći terorizam.

Lažni državni udar

Šta god da se zaista dogodilo Šestog januara u militarizovanoj Valhali supersile koja je potrošila neizrecive bilione dolara na bezbednost od početka ovog milenijuma, brižljivo uređeni psihološko-propagandni cirkus – sa sve strateški fotogeničnim MAGA viking glumcem – nikada ne bi mogao da se dogodi da to nije bilo dozvoljeno.

Debata o tome da li je upad bio spontana inicijativa par stotina od najmanje 10.000 mirnih demonstranata oko Kapitola, ili se radilo o udžbeničkoj lažnoj operaciji obojene revolucije koju je izvela infiltrirana, profesionalna peta kolona agenata-provokatora, trajaće doveka.

Demonstranti sa američkim i drugim zastavama prilikom provaljivanja u zgradu američkog Kongresa, Vašington, 06. januar 2021. (Foto: Win McNamee/Getty Images)
Demonstranti sa američkim i drugim zastavama prilikom provaljivanja u zgradu američkog Kongresa, Vašington, 06. januar 2021. (Foto: Win McNamee/Getty Images)

Ono što je bitno jeste krajnji rezultat, dobijeni proizvod – „Trampova pobuna“ sahranila je tekuće iznošenje dokaza o izbornoj krađi koje je trajalo u Kapitolu, svodeći ogromni miting od pola miliona ljudi na priču o „domaćem terorizmu“.

To svakako nije bio „državni udar“. Vodeći vojni strateg Edvard Latvek, koji sada služi kao savetnik Pentagona za sajber ratovanje, tvitovao je da „niko ne izvodi državni udar usred bela dana“. Bila je to samo „predstava, ljudi koji ispoljavaju svoje emocije“, lažni državni udar u kome nije bilo vandalizma, opšte pljačke, ni mnogo nasilja (u poređenju sa Majdanom 2014. godine): prisetite se samo kako „pobunjenici“ uredno ulaze u Kapitol, poštujući somotske kanape kojim je ograđen tepih.

Nedelju dana pre Šestog januara, disidentski ali veoma informisani bezbednjački pregled iz redova „duboke države“ ponudio je ovaj hladni, trezveni osvrt na širu sliku:

„Tel Aviv je izdao Trampa sklapanjem novog dogovora sa Bajdenom, pa su ga ostavili vukovima. Šeldon Adelson (nedavno preminuli američki milijarder jevrejskog porekla i veliki politički donor; prim. prev) i mafija nemaju nikakav problem sa menjanjem strane u zavisnosti od toga ko pobeđuje. Pens i Mekonel takođe su izdali Trampa. Tramp je, poput Julija Cezara, ušetao u Senat da ga izbodu do smrti. Bilo koji dogovor koji Tramp sklopi sa sistemom ili dubokom državom neće biti ispoštovan, a potajno se priča o mogućnosti da on bude zauvek ućutkan. Tramp ima kartu na koju bi mogao da igra. Vanredno stanje. Vojni sudovi. Zakon o pobunama. Pitanje je hoće li se usuditi da to i uradi. Građanski rat dolazi pre ili kasnije, bez obzira na Trampovu sudbinu.“

Hoće li biti građanskog rata zavisi od stepena stoicizma prisutnog u redovima „bednika“ (aluzija na reči Hilari Klinton o Trampovim biračima; prim. prev).

Alister Kruk je genijalno izvukao tri glavna problema koji oblikuju „otkrovenje crvene Amerike“: pokradeni izbori, karantin kao planirana strategija za uništenje malih i srednjih preduzeća, te tmurna perspektiva „poništavanja“ od strane dolazećeg mekog totalitarizma osvešćenih, kojima diriguju velike tehnološke korporacije.

Na to se nadovezuje onaj leš što čita sa telepromptera, poznat i kao izabrani predsednik SAD, koji je u svom zlokobnom obraćanju nakon Šestog januara rekao: „Da se niste usudili da ih nazivate demonstrantima. To je vandalska rulja. Pobunjenici. Domaći teroristi“.

Neke stvari se nikada ne menjaju. Džordž Buš je odmah nakon 11. septembra rekao: „Ili ste sa nama, ili ste sa teroristima“.

Novoizabrani američki predsednik Džo Bajden tokom konferencije za medije, Vilmington (Delaver), 07. januar 2021. (Foto: AP Photo/Susan Walsh)
Novoizabrani američki predsednik Džo Bajden tokom konferencije za medije, Vilmington (Delaver), 07. januar 2021. (Foto: AP Photo/Susan Walsh)

To je uklesani hegemonistički narativ, koji ovog puta čeličnom šakom nameću velike tehnološke korporacije (engl. „Big Tech“ – sintagma koja kolokvijalno označava vodeće američke internet kompanije poput Gugla, Fejsbuka, Tvitera, itd; prim. prev.). Prvo su se obrušili na predsednika SAD. A onda će doći i po vas. Po bilo koga bilo gde ko ne poštuje tehno-feudalistički diktat ovih korporacija.

Zbogom, američka pito

Upravo je zato ova drama mnogo, mnogo veća od sudbine razbarušenog predsednika SAD. Svaka institucija pod kontrolom vladajuće elite – od škola, preko masovnih medija do načina na koji su radni prostori regulisani – bez milosti će se obrušiti na „bednike“.

Profesionalni ubica i lažov iz CIA, Džon Brenan, inače glavni tvorac totalno raskrinkane farse Rusijagejt, tvitovao je o neophodnosti uspostavljanja kampova za prevaspitavanje. Medijski poglavnici pozvali su na „čišćenje pokreta“.

Politički gledano, „bednici“ imaju samo trampizam. Baš zato trampizam, sa svojim potencijalom da preraste u treću stranku, mora biti smrvljen. Srazmerno tome koliko je onih 0.0001 odsto najbogatijih užasnuto mogućnošću secesije ili oružane pobune, potrebna im je urgentna akcija protiv onoga što je, za sada, nacionalistički masovni pokret, ma kako nekoherentan u svojim političkim predlozima.

„Nepoznata nepoznanica“ – da se poslužimo sintagmom ozloglašenog neokona Donalda Ramsfelda (engl. „unknown unknowns“ – fraza kojom je bivši američki ministar odbrane Donald Ramsfeld hteo novinarima da objasni da u ratu protiv terorizma postoji i ono što američki bezbednosni sistem „ne zna da ne zna“ o planovima terorista, naspram „known unknowns“, odnosno onoga što sistem „zna da ne zna“, prim. prev.) jeste hoće li se ogorčeni plebs dohvatiti „kuka i motika“, i udariti na feudalnu hacijendu onih 0.0001 odsto. Ono što ovaj problem čini doslovno gorućim jeste onih pola milijarde komada vatrenog oružja u rukama građana.

Naoružane Trampove pristalice tokom protesta zbog rezultata američkih predsedničkih izbora ispred Kapitola u Finiksu, 07. novembar 2020. (Foto: AP Photo/Matt York)
Naoružane Trampove pristalice tokom protesta zbog rezultata predsedničkih izbora ispred Kapitola u Finiksu, 07. novembar 2020. (Foto: AP Photo/Matt York)

Onih 0.0001 odsto svakako zna da Tramp, na kraju krajeva, nikada i nije bio agent radikalne revolucionarne promene. On je nepovezano kanalisao nade i strahove crvene Amerike. No, umesto obećane blistave palate u zlatu, sklepao je straćaru usred pustinje.

Za to vreme, crvena Amerika je, makar intuitivno, shvatila da je Tramp makar bio koristan provodnik. Ogolio je način na koji korumpirana močvara zapravo funkcioniše. Pokazao je kako su ove „institucije“ puke lutke u rukama korporacija i kako totalno ignorišu obične ljude. Pokazao je kako je pravosuđe toliko prožeto korupcijom da čak ni predsednik SAD ne može da se izbori za ročište. Pokazao je kako su farmakološki i tehnološki sektor u stvari nadogradili MICIMATT (MICIMAPTT?), a iznad svega je pokazao da je dvopartijska paradigma jedna monstruozna laž.

Prema tome, šta će 75 miliona obespravljenih birača – ili 88 miliona pratilaca sa Tvitera – sada da radi?

Kako stvari stoje, duboko gazimo u totalni klasni rat. Banda sa vrha ima punu kontrolu. Ostaci „demokratije“ pretopili su se u mediokratiju. Budućnost donosi samo nemilosrdne čistke, prolongirano suzbijanje, cenzuru, nadzor, rušenje građanskih sloboda, jednoumlje, sveopštu (ne)kulturu poništavanja. A biće još gore: sledeće nedelje, ovaj paranoidni aparat će se spojiti sa zastrašujućom mašinerijom vlade Sjedinjenih Država.

Dobrodošli u „domaću dominaciju punog spektra“ (aluzija na Pentagonovu doktrinu „dominacije punog spektra“, odnosno „full spectrum dominance“, prim. prev.). Ovo je Nemačka iz 1933. na steroidima. Ovo je novo čitanje 1984. Nije ni čudo što je Tviter zabranio oznaku #1984.

Pešaci prolaze pored sedišta kompanije Tviter u San Francisku, 08. februar 2018. (Foto: David Paul Morris/Bloomberg via Getty Images)
Pešaci prolaze pored sedišta kompanije Tviter u San Francisku, 08. februar 2018. (Foto: David Paul Morris/Bloomberg via Getty Images)

Cui bono? Tehno-feudalizmu, naravno – kao i sveprožimajući pipci transhumanističkog „Velikog reseta“. Usprotivite mu se i bićete poništeni.

Zbogom, američka pito. To je nasleđe Šestog januara.

 

Preveo Vladan Mirković/Novi Standard

 

Naslovna fotografija: Jim Lo Scalzo/EPA

 

Izvor Strategic Culture Foundation

 

BONUS VIDEO:

Svet
Pratite nas na YouTube-u