P. Ćeranić: Zašto su migranti zapalili kamp u Lipi

Dok niz svetskih medija i deo domaćih s pravom ukazuje da migranti, nakon što je kamp u Lipi izgoreo, žive u teškim uslovima, niko ne postavlja pitanje kako je do požara došlo

Kada je postalo izvjesno da će pregovori između delegacije Evropske unije (EU) i Ministarstva bezbjednosti sa vlastima Unsko-sanskog kantona (USK) o preseljenju oko 1.400 migranata iz kampa u Lipi, u prihvatni centar Bira u Bihaću biti neuspješni, i da će migranti zimu provesti u selu udaljenom 30 kilometara od Bihaća, buknuo je požar koji je zahvatio cio kamp od kojeg je na kraju ostalo samo zgarište.

Domaći i svjetski mediji objavili su da su migranti zapalili kamp, kao i da su se predstavnici Međunarodne organizacije za migrante (IOM) prethodno povukli iz kampa. Od tada, odnosno skoro mjesec dana, novinske stupce i internet sajtove pune vijesti o teškoj situaciji migranata u kampu u Lipi.

„Pomozite nam, molim vas: migranti i izbjeglice u BiH se smrzavaju, nema toaleta, struje, čiste vode“ – glasi jedan od niza sličnih naslova na temu migranata.

Šef delegacije EU u BiH Johan Satler rješenje vidi u raspoređivanju migranata širom BiH jer po njemu težinu migrantske krize nose svega dva kantona: Unsko-sanski i Kanton Sarajevo. U intervjuima za federalne medije Satler u navedenom kontekstu apostrofira Republiku Srpsku, odnosno „49 odsto teritorije BiH na kojem nema niti jednog kampa“.

I dok niz svjetskih medija i dio domaćih s pravom ukazuje da migranti, nakon što je kamp u Lipi izgorio, žive u teškim uslovima, bez struje, grijanja i pitke vode, niko ne postavlja pitanje kako je do požara došlo, odnosno zašto su migranti zapalili kamp. Vrlo osjetljivo je pitanje: i ko ih je na to nagovorio, odnosno, ko je dao ideju i s kojim ciljem.

Kamp su činili namjenski objekti metalne konstrukcije sa termoizolacionim platnima i podnom izolacijom. U njima su bili kreveti. U jednom od takvih objekata bio je restoran. Kamp je imao struju, i vodu koja je pumpama dopremana iz obližnjeg bunara. Tuševi su bili u posebnim kontejnerima. Međutim, migranti su željeli da se vrate u prihvatni centar Bira.

Šta je to imala bivša fabrika rashladnih uređaja? Je li moguće da su fabričke hale uslovnije od namjenskog objekta u Lipi? I u Biri su bili šatori s krevetima i kontejneri. Prvi razlog nezadovoljstva migranata je u lokaciji kampa u Lipi. Lipa je 30 kilometara van Bihaća, a Bira se nalazi u gradu. U Lipi su migrantima nedostajali urbani sadržaji, prvenstveno banke i bankomati.

Sanela Prašović-Gadžo, generalni sekretar Saveza za bolju budućnost BiH (SBB), federalna parlamentarka i članica Komisije za bezbjednost Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, objavila je podatke o tome koliko je uplaćeno novca migrantima koji nelegalno borave u BiH u protekle tri godine.

Podaci su frapantni: migrantima iz Pakistana, Avganistana, Maroka i Iraka u protekle tri godine putem Western Union dostavljen je novac u iznosu od pet miliona i 880.723 KM. Suvišno je napominjati da se radi o zemljama u kojima nema ratnih dejstava, ali vrijedi napomenuti da uplate preko Western Union možete podići jedino lično uz predočenu ličnu kartu i šifru koju vam prethodno dostavi pošiljalac.

Kako je moguće da migranti bez ijednog ličnog dokumenta podižu novac? I ko ih to finansira?

Građani Bihaća, a među njima je bio i Adnan Tulić, zamjenik glavnog tužioca Unsko-sanskog kantona, blokirali su ulaz u fabriku Bira i spriječili autobuse s migrantima da u fabriku uđu, iako su bili u pratnji policije. Nermin Kljajić, ministar policije USK, u intervjuu za Fejs TV, objašnjavao je da građani nemaju ništa protiv migranata, da saosjećaju sa njima, ali je ujedno naglasio da su migranti počinili 3.000 krivičnih djela i prekršaja, i da su Bišćani protiv onih koji upadaju u njihove kuće, pljačkaju, i čine njihov život nebezbjednim.

Kljajić se osvrnuo i na Međunarodnu organizaciju za migrante koja ne sarađuje u istrazi o paljevini, iako su izgorjeli i kontejneri sa njihovom finansijskom dokumentacijom. Iz Evropske unije je još 2018. godina naglašeno da novac za migrante neće biti uplaćivan organima BiH zbog korupcije i kriminala prisutnog u ovoj zemlji, već da će sredstva biti doznačena i data na raspolaganje IOM.

Upravo u IOM i „upire prstom“ ministar Kljajić kada kaže da su javne nabavke koje IOM vrši netransparentne:

„Meni je smiješna i žalosna izjava od strane međunarodnih organizacija kad kažu da su u Biru uložili tri miliona eura, ja bih volio da dođu vještaci odgovarajuće struke i da se vidi da ulaganja nisu veća od milion KM. Jako su interesantni ti njihovi troškovnici. Ja moram kazati da je prilikom jedne donacije, naime, dvadeset vozila donirano Ministarstvu unutrašnjih poslova USK, prve fakture su isporučene u jednom iznosu. Kada smo mi sabrali, vidjeli smo da nedostaje negdje oko 136 000 KM. Kada smo reagovali, onda su povučene te fakture i dostavljene nove u kojima je za svako vozilo povećan iznos od po 5000 KM.“

Svoje izlaganje ministar Kljajić je završio zaključkom: „Ovdje ispada da se sredstva za migrante daju državi Bosni i Hercegovini, a u suštini međunarodna zajednica da 70 milion KM, a zatim preko svojih predstavnika ta sredstva obrne i na kraju oni jedini imaju korist od tih sredstava.“

Nakon istupa ministra Kljajića oglasili su se iz organa BiH i tražili da IOM predoči iznose koje dobije od EU na ime brige o migrantima. Nakon prozivke IOM je objavio da je „EU od juna 2018. godine za IOM ili putem IOM-a doznačila 76.851.217 eura, a do decembra 2020. potrošeno je 51.560.327“.

Iako su iz IOM taksativno naveli na šta su utrošena sredstva, nisu objašnjavali zašto se npr. hljeb svakodnevno doprema iz Sarajeva, kao da nijedna pekara ne postoji u Bihaću i okolini. Netransparentnost javnih nabavki – to je ono na šta je ukazao ministar Kljajić. A o utrošku javnih sredstava smo puno slušali od predstavnika međunarodne zajednice.

Naravno da migrantsku krizu ne propušta ni domaći sektor. Migrantima se prodaje voda za piće, punjenje mobilnog telefona se takođe naplaćuje, razvila se prostitucija kao i krijumčarenje preko granice. Sve za novac. A migranti ga očito imaju, sudeći prema podacima koje je iznijela poslanica Sanela Prašović-Gadžo. Iz USK su decidni da ne žele migrante, Savjet ministara se ponaša kao uspavana ljepotica, IOM broji pare.

Rješenja koja se iz Sarajeva nude su ispolitizovana i nekonstruktivna: osnovati kampove za migrante širom Srpske, a na granicu sa Srbijom postaviti pripadnike Oružanih snaga BiH. Gdje god da smjestite migrante oni će nastojati da budu što bliže granici sa Hrvatskom, tj. sa EU, jer njima nije cilj da ostanu u BiH već da se domognu zemalja EU, prvenstveno Njemačke. Njemačka migrante više ne želi, pa ni ove koji nakon što su zapalili svoj kamp promrzli tumaraju okolnim šumama.

Da li će pripadnici Oružanih snaga pucati na one koji pokušaju ilegalno preći granici?

Neće dobiti ta ovlašćenja. EU ne želi migrante te se hrvatskoj policiji toleriše represija koju ispoljavaju prema njima. A kada je BiH u pitanju, onda su predstavnici EU veoma osjetljivi kada su migranti u pitanju. Postoje dva rješenje. Jedno je da Njemačka, zemlja u koju oni teže, primi migrante (iz Njemačke su već poručili da to neće jer bi taj potez samo podstakao nove migracije). Drugo rješenje je deportacija migranata u zemlje porijekla (što je izvodivo).

Biće zanimljivo posmatrati kako će se nova vlast Sjedinjenih Država odnositi prema 2000 migranata koji su iz Hondurasa krenuli prema njenim granicama, uvjereni da će novi američki predsjednik prema njima biti tolerantniji od svog prethodnika.

Možda nam se ukaže rješenje za BiH.

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Hayat Media BiH

 

Izvor sveosrpskoj.com

 

BONUS VIDEO:

Pratite nas na YouTube-u