Kako su hrvatski mediji i kritičari doživeli „Daru iz Jasenovca“?

Na portalu Indeks.hr pišu da će maksimalan domet filma „Dara iz Jasenovca“ biti da služi „kao povod kafanskim svađama“

„Dara iz Jasenovca, pornografija nasilja pod zaštitom Vučićevog režima“, „Užas ustaških zločina prikazan je na katastrofalan način“, „Ne može se priča graditi na zločestim ustašama i nemoćnim Srbima“ – neki su od naslova filmskih kritika koje su se pojavile o „Dari iz Jasenovca“ Predraga Gage Antonijevića u hrvatskim medijima nakon televizijske premijere na javnom servisu Srbije.

U tekstu objavljenom u Večernjem listu stoji da „Dara iz Jasenovca“ očigledno pretenduje da bude srpska „Šindlerova lista“ – „film koji će govoriti o patnjama jednog naroda i fašističkim zlodelima“, ali da pada u onom najbitnijem – „glavnoj radnji i plošno napisanim likovima“.

Autor Samir Milla navodi i da film i jeste i nije „jeftina srpska propaganda usmerena protiv Hrvatske i katoličke crkve“, te dodaje da u Antonijevićevom ostvarenju ima i nekoliko faktografskih grešaka vezanih za ustaške uniforme, slike na zidu učinioce u Staroj Gradiški, te da u logoru nema baš nijednog Hrvata.

Najveća zamerka odnosi se na gradnju likova, koji su većinom nabacani za potrebe pojedinih scena, zbog čega će se prosečan gledalaca verovatno i zbuniti.

„Niko ne može poreći da su se u Jasenovcu događali strašni zločini, da je Ante Vrban ubijao djecu u podrumu gasom, ljudi ubijani maljem i klani velikim noževima, no to ne znači da su se od tih likova trebale napraviti karikature. Reditelj je tako napravio sličnu stvar kao, primera radi, Oja Kodar u filmu ‘Vrijeme za’ ili Jakov Sedlar u ‘Četveroredu’“, piše između ostalog Večernji list.

Nenad Polimac u Jutarnjem listu ističe da je Antonijević pogrešio kad je gurnuo film u takmičenje za Zlatni globus i Oskara „jer se našao u društvu u koje ne spada“.

„Nije to izdanak ‘world cinema’ koji tamo prosperira, prije provincijalni uradak (uzgred, vrlo često na solidnom zanatskom nivou koja je, recimo, našem „Četveroredu“ nedostupan) što svodi račune u ni danas razriješenim nacionalnim sukobima. Je li to antihrvatski film? Prije bi se mogao proglasiti antiustaškim, što je krajnje legitimno, ali zanima jedino publiku s ovih prostora“, ističe autor dodajući da je antikatolicizam u filmu pak problematičniji.

Na portalu Indeks.hr pišu da će maksimalan domet filma „Dara iz Jasenovca“ biti da služi „kao povod kafanskim svađama ili kao ulje za uvijek vatrene internetske rasprave srpsko-hrvatskog nacionalističkog taloga“.

„Kada se nacionalisti dohvate teških i tragičnih tema, poput ustaškog pogroma nad Srbima, Jevrejima, Romima, ali i nepodobnim pripadnicima drugih naroda, ponajprije komunistima, ishod ne može biti bolji od Dare iz Jasenovca“, stoji između ostalog u tekstu.

Vladimir Matijanić piše i da „kada Vučić, Vulin, Gojković i društvo stanu iza nekog poput Antonijevića, rezultat ne može biti bolji“.

„Pornografija nasilja u službi režima jednog od opskurnijih huškača iz devedesetih. Šteta teme, dočekaće, valjda, neko bolje vrijeme, ako ikad dođe“, smatra autor.

Upitan da prokomentariše odjek „Dare iz Jasenovca“ u Hrvatskoj, filmski kritičar Jurica Pavičić kaže da ljude u Hrvatskoj sve to neodoljivo podsjeća na prilike u njihovoj kinematografiji 90-ih, u doba Tuđmana.

– Ima tu puno sličnosti. Nacionalistička autokratska vlast koja smatra da je njen narod pod istorijskom stigmom. Pokušava se preko filma predstaviti u drugom svjetlu, kao žrtva. Uzima segment istorije u kojem doista jeste bilo tako. Izdašno se finansiraju filmovi koji odgovaraju toj političkoj agendi. Najbolji režiseri vide da je riječ o agitpropu s političkom agendom pa se uklanjaju od takvih projekata, a u prazan prostor upadaju osrednji ili loši autori. Snimali su zbilja grozne filmove – kao što su „Vrijeme za“ Oje Kodar, „Cijena života“ Bogdana Žižića ili „Bogorodica“ Nevena Hitreca – koji bi potom dobijali grozne kritike u inostranstvu, a to bi onda izazivalo frustraciju i teorije zavjere o srpskom (sada: hrvatskom) lobiju. Mislim da vidite i sami da tu ima puno podudarnosti – kaže Jurica Pavičić za Danas.

On dodaje da se „Dara iz Jasenovca“ „fakat i poetički podudaran s primerima iz hrvatskih 90-ih“.

– Čak i po metaforičkoj upotrebi vjere (drveni krst) i po povezivanju zlikovaca i skarednog seksa. Ali ono što mislim treba naročito zabrinjavati srpsku javnost je to što se ovo – izgleda – pretvara u početak trenda, baš kao 90-ih u Hrvatskoj. Eto, sad čitam da će se izdašno finansirati film o slučaju „žuta kuća“ koji bi trebalo da režira američki nikad-čuo reditelj koji na IMDb-u ima 21 „upcoming project“, zadnji mu je film zaradio u SAD 14 hiljada dolara, a na Rotten Tomatoes ima 0 odsto pozitivnih kritika – naglašava filmski kritičar.

On dodaje i da „dok Vučićeva kulturna politika prosipa novce na takve opskurante, istovremeno Srbija ima generaciju fenomenalnih mladih režisera koji su snimili briljantne prve filmove, a nikako da dočekaju drugi“.

– Kad su se pojavili prvi filmovi Vladimira Perišića, Nikole Ležajića, Maje Miloš, Ognjena Glavonića i Marka Đorđevića, meni se, kao i mnogim filmskim kritičarima, činilo da je pred vratima jedna od najdarovitijih generacija koju je srpski film ikad imao, novi „crni val“. U međuvremenu je kod nekih prošlo i 10 godina, nijedan nije snimio drugi film. A umjesto da novce da njima, srpska kulturna politika izdašno finansira američkog treš-režisera koji će snimati filmove o vađenju bubrega. Sve u svemu to je, ako mene pitate, goli kliše: nacionalisti uvijek prvo unište nacionalnu kulturu – zaključuje Jurica Pavičić.

TV premijera

Filmski kritičar Jurica Pavičić ističe da mu je jedini poznati slučaj da se film puštao na javnom servisu pre bioskopske distribucije opet iz hrvatskih 90-ih.

– U jesen 1999. je HRT pustila Sedlarov „Četverored“ kao seriju prije kino-distribucije jer su pokušali utjecati na ishod izbora, da ljudi ne glasaju za SDP. Izbore su izgubili, prvi put dotad. Filmovi i dosta sliče, samo što je Antonijević ipak pismeniji režiser i imao je veći budžet – ističe Pavičić.

„Dara“ na Jutjubu

Televizijsku premijeru na javnom servisu Srbije pratilo je više od 2,6 miliona ljudi u Srbiji, ali je zahvaljujući emitovanju na Radio-televiziji Republike Srpske, te na kanalu TV Prva Crna Gora, program bio dostupan i izvan naših granica. Osim toga, iako je bilo onemogućeno premotavanje sadržaja preko televizijskih provajdera, „Dara iz Jasenovca“ je već iste večeri bila dostupna na Jutjubu, a u trenutku pisanja ovog teksta postoji barem pet snimaka filma na ovoj platformi koja su do sada imala približno 600.000 pregleda.

 

Autor Marija Krtinić

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/MegaComFilm

 

Izvor Danas, 23. februar 2021.

 

BONUS VIDEO:

Pratite nas na YouTube-u