Seksualno zlostavljanje i fenomen #MeToo (1)

Slučajevi Harvija Vajnstina i Breta Kavanoa, optuženih za seksualno zlostavljanje, razotkrili su pravu prirodu kampanje #MeToo i njene uzroke

Jesen je 2017. godine. U američkim novinama Njujork tajms pojavljuje se članak posvećen slučajevima prikrivanja seksualnog napastvovanja od strane izuzetno poznatog i slavnog holivudskog producenta Harvija Vajnstina.[1] Tri dana nakon toga, Vajnstin biva otpušten od strane upravnog odbora svoje kompanije, da bi se 10. oktobra oglasilo još trinaest žena sa optužbama na njegov račun, u tri navrata za silovanje. Od tog trenutka, pa sve do epiloga ovog slučaja u martu 2020. godine, kada je Vajnstin osuđen na 23 godine zatvora zbog seksualnog napastvovanja i silovanja, broj žena koje su bivšeg producenta optuživale za ovaj ili onaj vid zlostavljanja je samo rastao, dok se s druge strane sve više kolega, saradnika i zvaničnih institucija nedvosmisleno od njega ograđivalo.[2]

Ako se, na prvi pogled, nešto može zaključiti iz slučaja Harvija Vajnstina, onda je to da Vajnstin nije imao stvarnih prijatelja, osoba koje bi se zauzele za njega, čak i iz neznanja. I pored silnog bogatstva i slave, kada se holivudska medijska mašinerija okrenula protiv njega svi dojučerašnji „prijatelji“ su poput robotizovanih manekena samo poslušali svoj program i odrekli ga se.[3] S obzirom da je Harvi Vajnstin kriv, to nas i ne pogađa previše. S pravom bi se reklo da je dobio šta je i zaslužio. No, šta da je Vajnstin bio nevin? Ako, spletom okolnosti, putem internet pretraživača pokušate pronaći osobe koje su javno istupale u Vajnstinovu korist, možete pronaći samo članke o advokatu koji je Harvija zastupao te one vezane za sam slučaj. Niko nije branio Harvija Vajnstina jer niko nije smio. Za to se pobrinula medijska elita u stopu praćena od strane miliona prisutnih na društvenim mrežama. Jednoumlje u sprezi za medijskom dominacijom je funkcionisalo savršeno.

Harvi Vajnstin efekat

Tokom medijske drame koju je stvorio i hranio ovaj slučaj, krilatica #MeToo postala je izuzetno popularna na društvenoj mreži Tviter, gdje su se uskoro počele javljati žene sa sopstvenim iskustvima vezanim za seksualno napastvovanje. Nedugo potom, širom svijeta počele su da se podižu optužbe protiv muškaraca na visokim položajima, što je dovelo do toga da značajan broj njih izgubi posao i ugled koji su uživali ranije. Ovaj fenomen stekao je naziv „Harvi Vajnstin efekat“.[4]

Iako je atmosfera vezana za ovaj događaj takva da oslikava žene kao žrtve a muškarce kao napasnike, izjava glumice Ešli Džud daje nam uvid u mnogo složenije odnose koji karakterišu dešavanja iza holivudske scene. Pridruživši se mnoštvu svojih koleginica, Džud je otkrila da je kao mlađa glumica jednom prilikom, od strane Vajnstina, bila pozvana u njegovu hotelsku sobu na Beverli Hilsu gdje ju je dotični dočekao u bade mantilu te od nje zatražio masažu. Takođe, predložio joj je da ga posmatra dok se tušira.

Ništa od spomenutog nije silovanje, iako je u najmanju ruku vulgarno i neprimjereno. Predstavljena slika o žrtvama i nasilnicima biva dodatno uzdrmana priznanjem gospođe Džud da joj je prva misao u tom trenutku bila „kako da napusti sobu što brže, a da ne otuđi Harvija Vajnstina“.[5]

Jasno je da se gospođa Džud pronašla u neprijatnoj situaciji, no želja da ne otuđi osobu koja stvara datu neprijatnosti upućuje na istovremeno postojanje razlike u odnosima moći, no i postojanje određenih interesa koje je Ešli Džud imala namjeru zadovoljiti. Njena namjera nije bila da Vajnstina osudi ili optuži već da ga ne otuđi, iako je i sama bila svjesna pogrešnosti njegovog ponašanja. Ešli Džud je napustila Vajnstinovu sobu no šta je sa ženama koje svojevoljno pristanu na intiman odnos u zamjenu za ulogu?

Harvi Vajnstin napušta sudnicu na Menhetnu nakon suđenja zbog optužbi za silovanje i seksualno zlostavljanje, Njujork, 16. januar 2020. (Foto: AP Photo/Bebeto Matthews)
Harvi Vajnstin napušta sudnicu na Menhetnu nakon suđenja zbog optužbi za silovanje i seksualno zlostavljanje, Njujork, 16. januar 2020. (Foto: AP Photo/Bebeto Matthews)

Jedan od najpoznatijih glumaca sadašnjice, Ijan Mekelen, prilikom osvrta na Vajnstinov slučaj istakao je da i žene same snose odgovornost za trenutnu atmosferu unutar industrije zabave. Kada je Mekelen započinjao svoju karijeru, tokom šezdesetih godina, glumice zainteresovane za ulogu su putem šifrovane poruke, obično ispisane na njihovim fotografijama, stavljale do znanja režiseru ili pak direktoru pozorišta da su spremne spavati sa njima u zamjenu za ulogu. Imajte na umu da govorimo o svojevoljnoj odluci žene da stupi u transakcioni odnos u okviru kojeg trguje svojim tijelom za željenu ulogu.[6]

Šifrovane poruke se vjerovatno danas ne ispisuju na fotografijama, no nesumnjivo je da postoje žene koje se ne libe koristiti svoju ljepotu kako bi ostvarile svoje interese. S obzirom da je Harvi Vajnstin u jednom trenutku slovio za najmoćnijeg čovjeka u Holivudu, zasigurno su postojale glumice koje su kroz seksualne usluge Vajnstinu vidjele svoj put ka uspjehu i slavi. Korumpirano i nazadno ponašanje svakako, no zasigurno nije u pitanju slučaj silovanja ili seksualnog napastovanja. Ovakvim ženama je #MeToo trenutak savršeno odgovarao s obzirom da im se pružila prilika za „pranje obraza“ tako što će dobrovoljno stupanje u intimni odnos sa Vajnstinom opisati kao njegovo zlostavljanje i silovanje, utapajući svoje pokvareno ponašanje u veliku poplavu optužbi na račun muškaraca na položajima moći.

Posledice #MeToo kampanje

Smatrati da je ovakvo ponašanje određenih žena ograničeno na sferu zabave je naivno, tako da se postavlja pitanje šta učiniti povodom ovog fenomena koji nije nepoznat niti pojava novijeg datuma. Štaviše, o načinu na koji žene koriste fizičku privlačnost i šarm kako bi ostvarile svoje interese postoji dovoljno građe da je britanski sociolog, Katerin Hakim, još 2010. napisala knjige na temu pod nazivom Erotski kapital.[7] Kada se sagledaju posljedice ovakvog ponašanja, jasno je da ovo pitanje zalazi i u sferu koruptivnih radnji te se prema istom tako i treba odnositi.

U jeku same #MeToo kampanje, postojali su oni koji su upozoravali na moguće negativne posljedice ako se opravdana borba protiv neprihvatljivog ponašanja degeneriše u poplavu ispraznih optužbi praćenu ozbiljnim zastupanjem teze da je svim ženama neophodno vjerovati bez obzira na nedostatak dokaza. Simon Hedlin, zaposlen pri Harvardu, ističe da u slučajevima „kada je neko pouzdano optužen za seksualno napastvovanje, moralo bi biti uobičajeno da se vjeruje osobi koja optužuje“.[8]

Jedna od temeljnih zakonskih stavki da osoba nije kriva dok joj se pretpostavljena krivica ne dokaže postoji s dobrim razlogom. Neophodnost da se optužba protiv privatnog lica ili ustanove potkrijepi dokazima nije isključiva karakteristika zapadnih pravnih normi, niti je osmišljena tek u našem modernom dobu. Uprkos korisnosti ova dva zakonska pravila, stiče se utisak da je njihovo prisustvo u svijetu nakon #MeToo problematično.

Ako prihvatimo gledište koje zagovora Hedlin, te mnogi drugi, dolazimo u situaciju gdje je moguće uništiti nečiji život i ugled uz malo suza, grcanja i dosta pretvaranja. Šta je to što će spriječiti grupu osoba, u našem slučaju žena, da organizovano optuže Simona Hedlina za silovanje i seksualno napastvovanje. Svjesno ili ne, hardvardski stručnjak je sam sebi stavio omču oko vrata. Zaboravio je, nekako, da je i on muškarac. Ne može njegova riječ vrijediti više negoli „traume“ njegovih „žrtava“ u dobu kada se traži bezuslovno vjerovanje svemu što žene kažu.

Demonstranti tokom #MeToo protesta protiv seksualnog zlostavljanja, Los Anđeles, 12. novembar 2017. (Foto: David McNew/Getty Images)
Demonstranti tokom #MeToo protesta protiv seksualnog zlostavljanja, Los Anđeles, 12. novembar 2017. (Foto: David McNew/Getty Images)

Pozivi na dobrovoljno prihvatanje pravnog samoubistva nisu bili univerzalno prihvaćeni i kritikovani su čak i od samih žena. Mišel Malkin, autor nekoliko knjiga, te kolumnista za par američkih konzervativnih novina, navodi kako se „skupa cijena vjerovanja ženama umjesto vjerovanja dokazima može vidjeti u stotinama i stotinama slučajeva nevinih muškaraca lažno optuženih za silovanje ili silovanje i ubistvo, zabilježenih od strane Nacionalnog registra oslobođenih pri Pravnom fakultetu Univerziteta u Mičigenu“.[9]

Iako postoji, u značajnoj mjeri, društveni konsenzus da je postojanje i predstavljanje dokaza ključan korak u podizanju optužnice protiv nekoga, odnosno prihvatanju verbalne optužbe, dolaskom na vlast, Džo Bajden odlučio je da ponovo uvede zakonske procedure širom američkih fakulteta i kampusa kojima se postiže upravo ono što podržavaju feministi i zagovornici „vjeruj svim ženama“ – pretpostavka krivice na osnovu verbalne optužbe i presuda bez potrebe za iznošenjem dokaza u slučajevima navodnog seksualnog zlostavljanja na univerzitetima.[10]

Iako upozorenja nekolicine hladnih glava iz 2017. godine nisu uzeta za ozbiljno, posljedice su na suptilan no široko rasprostranjen način stigle na naplatu. Godinu dana nakon što je slučaj Harvija Vajnstina postao poznat javnost, te svega što se desilo ubrzo nakon toga, istraživanje sprovedeno od strane Univerziteta u Hjustonu otkrilo je da se stav muškaraca prema ženama promijenio u nekoliko bitnih segmenata. Prema podacima istraživanja, 15 odsto ispitanih muškaraca istaklo je da su manje skloni zaposliti privlačnu ženu, isti procenat muškaraca bi oklijevao zaposliti ženu za poziciju koja zahtjeva blisku ličnu interakciju sa muškarcima. Skoro četvrtina muških ispitanika se složila sa tvrdnjom da će, kao rezultat #MeToo kampanje, muškarci sve češće isključivati žene iz društvenih interakcija, dok se skoro polovina složila da će ubuduće muškarci biti manje skloni individualnim susretima sa ženama bez prisustva treće osobe.[11]

Slučajevi Frenklin i Kavano

Nakon što je istraživanje ponovljeno 2019. godine, s ciljem praćenja razvoja ponašanja na radnom mjestu, ispostavilo se da su rezultati u svakoj sem jednoj oblasti pokazali povećanje nepovjerenja prema ženama. Po šablonu pokvarene ploče, kritičari su odmah uzmakli u sigurno okruženje optužbi za rasizam i seksizam u potpunosti, čini se, lišeni sposobnosti da shvate ove rekacije muškaraca kao sasvim prirodne u okolnostima gdje je riječ dovoljna da uništi nečiji život, i pored nedostatka dokaza. Kao veoma ilustrativni primjeri mogu poslužiti slučajevi Brajana Frenklina i Breta Kavanoa.

Naime, Brajan Frenklin je služio kao policajac u američkom gradu Fort Vortu. U toku 1994. biva optužen za silovanje trinaestogodišnje djevojčice što ga je činilo ne samo silovateljom, već i pedofilom. Frenklinova kazna bila je osuda na doživotnu robiju.[12]

Nakon 21 godine provedene u zatvoru, bivši policajac je oslobođen 2016. pošto mu je Apelacioni sud države Teksas omogućio novo suđenje kada se ispostavilo da je Brajan oštećen jer je njegova navodna žrtva lagala pod zakletvom. Dvije godine ranije, žrtva navodnog silovanja priznala je da je lagala prilikom ranijeg svjedočenja, što je i dovelo do Frenklinovog oslobađanja.

Od izuzetnog je značaja, u ovom slučaju, primjetiti da Brajanova nevinost nije tek 2014. postala poznata osobama koje su bile vezane za ova dešavanja. Djevojčica koja je prvobitno optužila Frenklina za silovanje zapravo je kćerka njegovih bliskih prijatelja. Džon Peterson, njen polubrat, deset godina nakon prvobitne presude istupio je u korist bivšeg policajca, otkrivajući da mu je navodna žrtva privatno priznala da je sve izmislila. Daren Mekmun, još jedna osoba koja je svjedočila u Brajanovu korist, potvrdu o neistini optužbe dobio je od same majke dotične djevojke.

Brajan Frenklin (Foto: wfaa.com)
Bivši američki policijac Brajan Frenklin optužen za silovanje (Foto: wfaa.com)

Da bi stekao pravo na državno obeštećenje, Frenklin mora prvo da povrati status nevinog lica putem pravnog procesa, dok s druge strane ostaje potpuno nejasno kakve će, ako ikakve, sankcije da snosi djevojka koja ga je optužila za silovanje. Pitanje odgovornosti i odgovarajućih sankcija se takođe može i mora postaviti u pogledu samog tužilaštva okruga Tarant koje je protiv Frenklina pokrenulo postupak oslanjajući se isključivo na usmeno svjedočenje, uprkos nepostojanju DNK-a dokaznog materijala, ili pak drugih oblika materijalnih dokaza.

Najvjerovatnije je veoma malo osoba nekada čulo za slučaj Brajana Frenklina, kako u samim Sjedinjenim Državama tako i van njih. Slučaj Breta Kavanoa je izuzetno brzo postao poznat širom svijeta. Kandidovan od strane Donalda Trampa kako bi zamjenio starijeg kolegu u Vrhovnom sudu, Kavano se od početka kampanje našao u žiži javnosti i nije bio pošteđen medijskih napada od strane onih nenaklonjenih bivšem američkom predsjedniku.

S obzirom na političku pozadinu odabira članova Vrhovnog suda, nesumnjivo su optužbe na račun Trampovog kandidata bile i politički motivisane. Bret Kavano je u septembru 2018. godine optužen od strane profesora Palo Alto Univerziteta iz Kalifornije, Kristine Ford, za seksualno napastvovanje.[13] Prema navodima Fordove, ona i Kavano su pohađali istu srednju školu, a zlostavljanje se dogodilo u ranim osamdesetim prilikom jedne zabave kojoj su oboje prisustvovali. Fordova tvrdi da ju je Kavano, koji je i prema njenim navodima očigledno bio pod uticajem alkohola, neprimjereno dodirivao, pokušao da joj skine odjeću te joj rukom zatvorio usta nakon što je pokušala vrištati.

Sve ovo odjekuje, kada se pročita prvi put ili čuje iz usta osobe koja optužuje, no s obzirom na težinu optužbe neophodno je hladnokrvno sagledati situaciju. Kao što je Fordova sama loše istakla, oboje su bili na zabavi gdje se sigurno pronašla i veća količina alkohola. Sam Kavano bio je u alkoholisanom stanju što je neminovno uticalo na njegove sposbnosti rasuđivanja i samokontrole. Može li se to, barem djelimično, uzeti kao olakšavajuća okolnost? Nesumnjivo je od značaja da li je u toku večeri postojala komunikacija između dotične dvije osobe, te kako se data komunikacija može definisati. Ako je u pitanju intimniji odnos to je bitno znati, s obzirom da mjenja prirodu situacije. Postoji li mogućnost da je Kavano, nakon što nije uspio da razodjene Fordovu, u naletu panike dodatno podstaknute alkoholom glupo odlučio da joj zatvori usta iz straha da ne bude u istom trenu optužen za silovanje, koje se nije desilo?

Niti jednom od ovih pitanja nije svrha da posluži kao alat za kategorično odbijanje moguće krivice, no silovanje je izuzetno ozbiljan prekršaj koji ostavlja duboke posljedice kako na stvarne žrtve silovanja tako i na osobe koje su nepravedno optužene za silovanje. U oba slučaja životi su uništeni, mada je način na koji se to ispoljava drugačiji. Žrtva silovanja i osoba nepravedno optužena za silovanje su svjesni svoje suštinske nevinosti, no odnos društva je u potpunosti drugačiji prema jednom i drugom, što može i biva zloupotrebljeno, kao što smo uočili u prethodnom slučaju.

Politička pozadina

S druge strane, ono što se ističe kao posebno sumnjivo u pogledu optužbi protiv Breta Kavanoa ogleda se u nekoliko činjenica. Prvenstveno, navodni napad se odigrao prije trideset osam godina. Skoro četiri decenije su prošle od dotične zabave i nikada u toku svih tih godina Fordova nije u bilo kakvom obliku uputila optužbe na račun svog navodnog napasnika, to jest sve do trenutka dok on nije postao kandidat Donalda Trampa. Dodatnu sumnju na iskrenost gospođe Ford baca i činjenica da se prvi put oglasila po pitanju navodnog napada putem „povjerljivog pisma Dajan Fajnstajn, članu Senata SAD-a, čija svrha je bila da Fajnstajnovoj osigura podatke za koje je Fordova smatrala da su važni u procesu evaluacije trenutnog kandidata za Vrhovni sud.“[14]

Na osnovu ovoga nameće se zaključak da je Kavanoovo navodno loše ponašanje zapravo prihvatljivo sve dok ne postane kandidat za visoku sudsku poziciju. Pitanje je da li bi gospođa Ford bila ovako uznemirena saznanjem da je Bret Kavano, spletom okolnosti, postao trener ženskog odbojkaškog tima u nekom američkom gradiću. Možda ako bi Tramp bio sponzor tog istog tima.

Američki predsednik Donald Tramp i njegov kandidat za sudiju Vrhovnog suda SAD Bret Kavano tokom konferencije za medije u Beloj kući, Vašington, 09. jul 2018. (Foto: Reuters/Jim Bourg)
Američki predsednik Donald Tramp i njegov kandidat za sudiju Vrhovnog suda SAD Bret Kavano tokom konferencije za medije u Beloj kući, Vašington, 09. jul 2018. (Foto: Reuters/Jim Bourg)

Vjerodostojnost iskaza o navodnom napadu biva dalje nagrižena spoznajom da se gospođa Ford ne sjeća ključnih detalja vezanih za veče navodnog napada. Iako je, prilikom davanja iskaza pred sudskom komisijom američkog Senata, istakla kako „nikada neće zaboraviti“[15] šta joj se desilo te davne večeri, paradoksalno, gospođa Ford ne može da se sjeti ni kako je stigla na dotičnu zabavu, niti gdje je zabava bila organizovana, niti pak kako se nakon zabave vratila kući.[16] Osoba za koju tvrdi da se nalazila u istoj sobi sa njom i Kavanoom kategorično pobija istinitost njenih navoda.[17]

Ljudsko sjećanje je kompleksno i vremenom neminovno slabi, što potvrđuje svakodnevno iskustvo većine osoba na ovoj planeti. Samo neki detalji i događaji iz naše prošlosti ostaju sa nama kroz čitav život, dok mnoštvo drugih, iz ovog ili onog razloga, vremenom nestaju. Pitanje da li dotična sjećanja ostaju pohranjena unutar mozga, te je problem u pristupu datim podacima, ili pak zauvijek bivaju izbrisana težinom novih podataka koji ljudski mozak svakodnevno obrađuje je u krajnjoj instanci, za potrebe ovog slučaja, nebitno. Dovoljno je prihvatiti da memorija postepeno nestaje te da je samo sjećanje veoma nepouzadno kada se govori o dešavanjima koja su se odigrala prije nekoliko decenija, ako ne i godina.

Upravo zbog ovoga je, iz perspektive slučajeva koji se bave seksualnim zlostavljanjem i silovanjem, izuzetno bitno zločin prijaviti odmah pošto se odigrao. Slučaj razmatran neposredno iznad je veoma dobra ilustracija. Pretpostavimo, rasprave radi, da je Kavano zaista seksualno zlostavljao Fordovu, pretpostavimo da ju je čak i silovao. Kako je to moguće dokazati nakon skoro četrdeset godina? Krenuti sa pretpostavkom da Kristina Ford govori nepobitnu istinu je suludo i opasno. S obzirom da sami temelji prava onemogućavaju takvo djelovanje preostaje istraga koja bi morala da se bazira na dokazima i eventualnom svjedočenju osoba koje su prisustvovale događaju.

Nakon četrdeset godina, dokazi koji bi mogli potvrditi istinitost optužbe više ne postoje. S obzirom na njihovu materijalnu prirodu, karakteristično je da propadaju te su davno nestali, ako su ikada i postojali. Sama Fordova se ne sjeća ključnih detalja vezanih za dotično veče i zabavu kojoj je prisustvovala. Od svjedoka koji su prisustvovali navodnom napastvovanju, navedena je samo jedna osoba, čiji iskaz je bio u potpunosti suprotan navodima Fordove. Iako možemo pretpostaviti da je zabavi prisustvovalo više osoba, niko nije naveden kao mogući svjedok, ako ničega drugog, onda bar interkacije između dvije ključne osobe zarad postavljanja događaja u njima odgovarajuće okolnosti.

Ništa od gorenavedenog nije moguće učiniti, upravo zbog tako dugog vremenskog perioda koji je protekao od navodnog napada do trenutka kada je navodni napadač optužen. I pored najvišeg stepena dobre volje, osoba koja se vodi zakonskim pravilima ne može Kavanoa proglasiti krivim – za to, jednostavno, ne postoje osnove. Feministi bi u ovom trenutku pokušali zamutiti vodu tvrdeći da se ništa ne preduzima s obzirom da je Kavano muškarac na visokom položaju, no pravni sistem koji podržava jednakost polova, to sveto tele feminističke ideologije, na Kavanoa i Fordovu mora gledati kao na jednake. Upravo zbog toga se ženskoj riječi ne pridaje, odnosno ne bi smio da se prida veći značaj, bez obzira što se žena najčećše nalazi u ulozi žrtve.

Kandidat za sudiju Vrhovnog suda SAD Bret Kavano tokom svedočenja pred Pravosudnim odborom Senata, 06. septembar 2018. (Foto: Drew Angerer/Getty Images)
Kandidat za sudiju Vrhovnog suda SAD Bret Kavano tokom svedočenja pred Pravosudnim odborom Senata, 06. septembar 2018. (Foto: Drew Angerer/Getty Images)

Nakon što se svemu navedenom doda i politička pozadina čitave situacije, neostrašćen posmatrač, na osnovu informacija kojima raspolaže, najvjerovatnije će zaključiti kako je čitav slučaj zapravo oblik obračuna između demokrata i Donalda Trampa u okviru američkog političkog sistema, koji, kao i svaki politički sistem, dopušta različite vidove političke igre i političkog pritiska.

 

(NASTAVIĆE SE…)

 

Ljubiša Malenica je diplomirani politikolog. Ekskluzivno za Novi Standard.

________________________________________________________________________________________________

Uputnice:

[1] https://www.nytimes.com/2017/10/05/us/harvey-weinstein-harassment-allegations.html

[2] https://www.bbc.com/news/entertainment-arts-41594672

[3] https://www.theguardian.com/world/2017/oct/20/women-worldwide-use-hashtag-metoo-against-sexual-harassment#:~:text=The%20movement%20began%20on%20social,the%20magnitude%20of%20the%20problem.%E2%80%9D

[4] https://www.usatoday.com/pages/interactives/life/the-harvey-weinstein-effect/

[5] https://www.nytimes.com/2017/10/05/us/harvey-weinstein-harassment-allegations.html

[6] https://www.hindustantimes.com/hollywood/ian-mckellen-on-sexual-harassment-in-hollywood-actresses-offered-to-sleep-with-directors-for-roles/story-AFEHYe25AqJl56AcE2Ag6I.html

[7] https://www.amazon.com/Erotic-Capital-Attraction-Boardroom-Bedroom/dp/0465027474

[8] https://twitter.com/simonhedlin/status/1041512589707161603

[9] https://www.dailysignal.com/2018/09/19/the-dangers-of-believe-women/

[10] https://www.politico.com/magazine/story/2019/04/03/joe-biden-college-campus-sexual-assault-226481

[11] https://hbr.org/2019/09/the-metoo-backlash

[12] https://www.fox4news.com/news/former-fort-worth-officer-convicted-of-rape-exonerated

[13] https://www.glamour.com/gallery/post-weinstein-these-are-the-powerful-men-facing-sexual-harassment-allegations

[14] https://www.glamour.com/gallery/post-weinstein-these-are-the-powerful-men-facing-sexual-harassment-allegations

[15] https://www.theguardian.com/us-news/2018/sep/26/brett-kavanaugh-christine-blasey-ford-testimony

[16] https://www.vox.com/policy-and-politics/2018/9/19/17878606/fox-news-kavanaugh-ford-sexual-assault-memory

[17] https://globalnews.ca/news/4463044/kavanaugh-sexual-assault-accuser-witness/

 

Naslovna fotografija: Reuters/Lucy Nicholson

 

Izvor Novi Standard

 

BONUS VIDEO:

Pratite nas na YouTube-u