P. Ćeranić: Vučić od kamenovanja u Potočarima do zahvalnosti u Sarajevu

Predsednik Srbije je svojim darom Sarajevu, odnosno Federaciji BiH, dokazao da susedi više mogu pomoći jedni drugima nego imaginarne nadnacionalne institucije

Dolazak predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u Sarajevo izazvao je razumljivu medijsku pažnju. Ne radi se samo o posjeti prvog čovjeka države u susjedstvu s kojom Bosna i Hercegovina nastoji da uspostavi što bolju saradnju, već o posjeti državnika koji je tokom svog nikad zaboravljenog dolaska u Memorijalni centar Srebrenica – Potočari doživio velike neprijatnosti.

Da nije bilo hitre i blagovremene intervencije MUP Republike Srpske, čiji pripadnici su se u masi okupljenoj u Potočarima kretali u civilu, pitanje je kakav bi bio krajnji ishod svega tog vrelog ljeta 2015. godine.

Ni nakon šest godina u Beograd iz Sarajeva nije otišla niti riječ izvinjenja, a o tome da istraga i dalje tapka u mjestu (bolje rečeno, nije nikad ni bila pokretana) suvišno je i govoriti.

Predsjednik Vučić je gandijevskim manirom već naredne godine pozvao Izetbegovića da posjeti Beograd, a javnosti je prikazana nestvarna slika dvojice državnika nagnutih nad šahovskom tablom.

Suvišno je reći da je pobjednik u meču bio Vučić, nekadašnji pionirski prvak Beograda.

Vučić je u Sarajevu bio i u avgustu 2017. godine. Ove, 2021. godine, došao je u pratnji humanitarne pomoći Srbije Sarajevu u vidu 5.000 doza vakcine Astra Zeneka, neophodne zdravstvenim radnicima u borbi protiv pandemije. Na aerodromu ga je dočekalo tročlano Predsjedništvo BiH, a riječi hvale za državnički potez nisu štedjeli ni Komšić ni Džaferović.

Predsjednik Srbije je dobio još jednu šahovsku partiju. Ipak, trnovit put od kamenovanja u Potočarima do zahvalnosti u Sarajevu nije bio lak.

Predsjednika Srbije prethodnih godina iz Sarajeva su gađali praćkama, jajima i kopljima, otrovne strelice su upućivane najčešće iz usta onih koji su mu se na aerodromu poklonili. Razumljivo, bilo je i disonantnih tonova. Tako je ministarka spoljnih poslova, Bisera Turković, našla manu vakcinama u smislu da ih kupuje samo sirotinja, i da ih treba ispitati, jer se proizvode u Indiji. Ubrzo je dobila adekvatan odgovor i to sa više adresa.

Ministarka nije znala da je Indija u farmaceutskoj industriji i informacionim tehnologijama jedna od vodećih zemalja svijeta, kao ni da postoji samo jedna Astra Zenekina vakcina koja se proizvodi na različitim mjestima na osnovu licence. Tako su vakcine ponovo pokazale da pandemija nije pitanje koje se tiče samo zdravstva već i politike. I geopolitike.

Iako nezvanično, sve češće se pominju kovid pasoši kao ulaznice za avion, ali i u restorane i sportske objekte, što je već slučaj u Izraelu. Naporedo s tim navode se i proizvođači čije vakcine će biti mjerodavne za kovid putnu ispravu, te se za put u EU kao važeće navode Fajzerova, Astra Zenekina i Modernina. Ruske i kineske vakcine na ovom spisku nema, iako pojedine zemlje EU poput Mađarske imunizuju stanovništvo i jednom i drugom.

Po riječima predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, najkasnije u martu će se predstaviti prijedlog kreiranja digitalnih pasoša o vakcinisanju širom Evropske unije kako bi se olakšala putovanja na kontinentu. Međutim, pojedinačna nabavka vakcine, odnosno cjepiva ili cepiva (izraz koji se preko noći ustalio u Srbiji) u zemljama EU postala je realnost, što može dovesti do krize identiteta ove zajednice.

Uostalom, predsjednik Srbije je svojim darom Sarajevu, odnosno Federaciji BiH, dokazao da susjedi više mogu pomoći jedni drugima nego imaginarne nadnacionalne institucije.

Do unazad godinu dana, glavna planetarna tema, što se oblasti bezbjednosti tiče, bili su terorizam i posljedice koje su po globalnu bezbjednost stvarale terorističke akcije najvećih rasadnika terorizma, poput Al Kaide i fantomske Islamske države. Zanimljivo, terorizam je sa stranica i sajtova svjetske štampe nestao kao „rukom odnesen“ i ustupio mjesto „kraljici“ (koroni).

Terorizam nije moguće tumačiti bez sagledavanja političkog konteksta. Postao je svjetska pošast jer su terorističke organizacije bile potrebne megakorporacijama za izvođenje geopolitičkih radova, u prvom smislu ovladavanjem prirodnim resursima sjevernoafričkih i bliskoistočnih zemalja.

Kao i svaki alat koji više nije potreban i počinje smetati, terorizam je „bačen u grm“. Vakcine su postale nove alatke za geopolitičko odmjeravanje snaga, ali se izgleda u ovoj disciplini Rusi bolje snalaze.

Predsjednik Rusije Vladimir Putin je, pozivajući se na najviše medicinske autoritete svoje zemlje, izjavio da je vakcina Sputnik V otporna i na nove sojeve virusa korona, koji su već počeli sijati novu strah u evropskim zemljama. Tako su ruska vakcina i Rusija kao partner dodatno dobili na značaju.

Toga su, naravno, svjesni u zapadnim centrima moći, te se pomalja novi projekat u smislu ekološke bezbjednosti i svega što se može povezati sa globalnim zagrijavanjem. Globalno zagrijavanje jeste problem, ali je, s druge strane, ova tema vrlo pogodna za nove ekonomske sankcije i pritiske.

Na koga?

Na Rusiju, naravno.

Suptilne metode geopolitičke borbe vjerovatno će izaći na novi teren, a sve u cilju sticanja enormnih profita i, paralelno s tim, siromašenja širih slojeva stanovništva.

Korporacije su više nego očito postale glavni geopolitički igrači dok im države služe kao sredstvo.

Predsjednik Srbije je pokazao da umije da se nosi sa novim tehnikama političke borbe, ali i da ih primjenjuje, kako na domaćem terenu, tako i u susjedstvu. Isti oni koji su ga optuživali da je pretjerano prisutan na političkoj sceni njihovih država (Makedonije, Crne Gore, BiH) sada ga obasipaju pohvalama.

Vidljivo je da je Amerika odsutna s Balkana, iako je u Sarajevu željno očekuju.

Ona je i dalje okupirana svojim unutrašnjim odnosima i podjelama. Obojene revolucije su se vratile kući. Uzalud ih pokušavaju prebaciti u Rusiju. Izlaz se pokušava naći u pokretanju novih sukoba u Ukrajini, ali je Rusija za takav razvoj situacije ovog puta više nego spremna.

Jedan od ishoda Vučićeve posjete Sarajevu je najava ekonomskog samita Srbije i BiH u Beogradu, što podržava ideju o stvaranju „mini Šengena“, čemu se političko Sarajevo do sada zdušno protivilo.

A „mini Šengen“ nije ništa drugo do drugi naziv za Berlinski proces, kako je ekonomsko uvezivanje zemalja Zapadnog Balkana još 2014. godine nazvala Angela Merkel.

Da li će kroz zapadnobalkanske integracije biti više ili manje BiH, više ili manje Republike Srpske – zebnja postoji i u Sarajevu i u Banjaluci…

 

Autor Predrag Ćeranić

 

Naslovna fotografija: Predsedništvo Srbije/Dimitrije Goll

 

Izvor sveosrpskoj.com, 04. mart 2021.

 

BONUS VIDEO:

Pratite nas na YouTube-u