Deset godina od početka rata u Siriji ili od bisera Bliskog istoka do pakla

Rat u Siriji promenio je zemlju, Bliski istok ali i svet. Sirije kakvu pamtimo, posebno Palmire – skoro da nema. Poznavaoci kažu da je to izgubljeni raj – koji je pre deset godina postao pakao

„Arapsko proleće“ počelo je u decembru 2010. godine u Tunisu, a početkom 2011. zahatilo je Bliski istok i Severnu Afriku. Sirija je platila visoku cenu. Poginulo je oko pola miliona ljudi, povređeno više od milion. Papa Franja kaže da je građanski rat u Siriji, 10 godina od izbijanja, jedna od najgorih humanitarnih kriza ovog vremena.

Na svakom kvadratnom kilometru zemlje s istorijom dužom od pet hiljada godina, bili su tragovi neke civilizacije. Tu su se oblikovale ili postizale svoj zenit grčka, rimska, vizantijska, osmanska i islamska tradicija.

Bila je kolevka civilizacije, biser Bliskog istoka, Zemlja jasmina. Tamo je nastao i Ugarit, prvi alfabet. Postala je središte umetnosti i kulture 3.000 godina pre Hrista.

Sirijska Arapska Republika bila je multikulturna država mira, prosperiteta, turizma i stabilnog privrednog rasta. Vekovima u miru i slozi živeli su rimokatolici, pravoslavci, protestanti, suniti, šiiti, alaviti, Jevreji i druge verske i etničke zajednice.

Tako je bilo do polovine marta 2011. godine. Počele su antivladine demonstracije, pobunjenici su provalili u vojna i policijska skladišta. Počele su žestoke borbe. Umešali su se Iran, Izrael, Turska, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Saudijska Arabija.

„Mi želimo političko rešenje. Ali, nema političkog rešenja sa onima koji uzimaju oružje i ubijaju. Nadamo se da će se vojska vratiti u kasarne“, poručio je predsednik Sirije Bašar el Asad u junu 2011. godine.

Borba oko naftnih polja

Sirija se borila protiv međunarodne koalicije „koja je bombardovanjem i oružjem donosila demokratiju“, ali i protiv unutrašnjih islamističkih, ekstremističkih, terorističkih organizacija i najgorom funadamentalističkom – Islamskom državom, koja je proglasila Kalifat.

Uništavana je zemlja, privreda, infrastruktura. Razarani su gradovi, sela, ubijani civili, paljeni izvori nafte i gasa. A nafta je važan deo sukoba. Sirijske opozicione, kurdske snage i „saveznička plemena“ kontrolisali su 70 odsto nafte i gasa na severu. Ta polja su znatno oštećena u američkim vazdušnim udarima kojima su ISIS-u ukinuti najveći izvori prihoda.

Rusija od 2015. pomaže sirijskoj vladi da povrati kontrolu nad zemljom i proizvodnjom nafte. U međuvremenu, zbog Kurda i nafte, uključila se Turska.

„Pitao sam gospodina Putina. Šta radite tamo? Ako želite da napravite bazu uradite to, ali se sklonite sa našeg puta. Ostavite nas. Mi ćemo se obračunati sa sirijskim režimom“, naveo je predsednik Turske Redžep Tajip Erdogan 29. februara 2020. godine.

Islamska država poražena 2017.

Iz Sirije su godinama stizale slike tragedija iz Alepa, Hame, Homsa, Rake, Der el Zora, Idliba, Baguza. Posle mnogo borbi, napada, ekplozija, smrti, mučenja, krvi i izbeglištva, 2017. poražen je Kalifat a dve godine kasnije, počelo je povlačenje američke vojske.

„Upravo smo preuzeli, kao što ste verovatno čuli, oko 90 odsto do 92 odsto kalifata u Siriji. Dakle, to je dobro. To smo učinili za veoma kratko vreme“, rekao je predsednik SAD Donald Tramp februara 2019. godine.

U međuvremenu, Sirijcima su mnogi obećavali mir. Dogovori, zaključci i rezolucije o prekidu vatre iz Beča, Ženeve, Sočija, Astane… Ali, samo na papiru. I pored sankcija, počela je i obnova glavnih puteva, aerodroma, bolnica, škola…

Polovina od 22 miliona predratnog stanovništva je raseljena. Pet miliona je u Jordanu, Libanu i Turskoj. Neki su balkanskom rutom stigli do Evrope, retki do Amerike, a mnogi su migrirali u svojoj zemlji.

„Mi ne možemo da pomognemo u rešavanju problema migracija na štetu borbe protiv terorizma. To nam predlažu neki evropski političari“, poručio je Sergej Lavrov, ministar spoljnih poslova Rusije.

Rat u Siriji, od proleća 2011. promenio je zemlju, Bliski istok ali i svet. Sirije kakvu pamtimo, posebno Palmire – skoro da nema. Poznavaoci kažu da je to izgubljeni raj – koji je pre deset godina postao pakao.

Ako bi sutra počela obnova – za nju bi bilo potrebno bar 30 godina. Trenutno više od 90 odsto zemlje kontroliše sirijska vojska, a 13 miliona stanovnika nema vodu, ni struju a nužna im je pomoć i u lekovima i hrani.

 

Autor Nebojša Kotlajić

 

Naslovna fotografija: AP Photo/Hassan Ammar

 

Izvor RTS, 14. mart 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u