Насловна фотографија: ohr.int

Dž. Galijašević: Incko sad radi za Britance jer su mu samo oni ostali

On je faktor nestabilnosti – on izmišlja nepostojeće probleme, napadajući Republiku Srpsku koja je jedini stabilni deo BiH i gde institucije funkcionišu

Valentin Incko pravi propagandni spin protiv Dodika jer mu je još samo to ostalo. Njegovi koferi su spakovani. On je malo nacističko kopile i politički mrtvac. Osuđen je i odbačen kao nacisti u Nirnbergu, jer je javno i glasno, od Blinkena i Amerikanaca, od EU i zemalja Kvinte dobio – šut kartu.

Incko sada reklamira britansku političku gamad u BiH jer su mu samo Britanci ostali.

Gotov je…

Njegova priča je besmislena jer je u više navrata zahtijevao smjenu Dodika i njegovo krivično gonjenje. On i „politički učenik iz Glazgova“, britanski igrač Mladen Ivanić, učinili su sve da Dodik bude na crnoj listi SAD. Pokušali su u to uvući i zemlje Evropske unije i samu Uniju, ali nije išlo. Incko nas ubjeđuje da je sve to radio zato što mu „Dodik pomaže“. Onaj ko vjeruje Incku isti je i gori od Incka i sigurno nije Srbin.

Dodika ne predstavljaju riječi nego njegova djela. Pri tome, mora se ukazati na važnu činjenicu da je Republika Srpska uvijek, a posebno kroz javno djelovanje Milorada Dodika, bez rezerve podržavala Srbiju i vlast koju je u demokratskom procesu narod birao. Zato nikada nije bilo Dodikovog sukoba ni sa Vojislavom Koštunicom i Borisom Tadićem, ni sa Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem. Štaviše, saradnja u interesu i Srbije i Republike Srpske, bila je na nivou.

Međutim, nikada Republika Srpska nije bila teret Republici Srbiji: tu odvratnu laž, izmislili su nekada usamljeni srbofobni političari i kvazihumoristi u Srbiji, ali danas se ta maligna propagandna teza širi Junajted medijskim-KKR grup, javnim prostorom Srbije. Iz mog, „bošnjačkog i muslimanskog ugla“, koji je usamljen i u onom djelu BiH koje nosi ime „Fildžanistan“, stvar izgleda vrlo jednostavno.

Ako je Srbiji bitan sopstveni teritorijalni integritet i ako su joj važni Kosovski zavjet, duhovno naslijeđe, identitet i crkva i njena zemlja Metohija, onda se mora vidjeti iz Beograda da je Milorad Dodik spriječio vlast Bakira Izetbegovića da prizna državnost Kosova. Sigurno je da ta činjenica nije dobro dočekana na Zapadu i da je ovdje Dodik preuzeo teret na sebe, poštujući i boreći se za nacionalni interes srpskog naroda i cijele Srbije.

Isto tako, ako je Srbiji bitan njen status vojno-neutralne zemlje, onda se mora reći da je rizični proces približavanja NATO paktu, sa koracima koje je konstantno pravila vlast SDS-PDP, sa labilnim i Sarajevu poslušnim političarima poput Šarovića, Mektića, Ivanića i Crnadka, zaustavio – Dodik! Praveći tako od cijele Bosne i Hercegovine jedinu državu regiona koja (uz Srbiju) nije pristupila Alijansi što je Srbiji, samoj i okruženoj, zaista važno!

Na ovom mjestu se mora pomenuti i uspjeh Republike Srbije na planu stabilizacije javnih prihoda sa finansijskim prilikama koje su neuporedivo bolje nego ikada. Ali, šta bi Srbija na tom planu bila bez Republike Srpske koja je – svojim postojanjem i opštom lojalnošću – obezbjedila da Srbija na tržištu BiH ublaži spoljnotrgovinski deficit u poslovanju sa zemljama Evropske unije. Srbija je prisutna u Bosni i Hercegovini, jer je prisutna u ekonomskom životu Republike Srpske, a to se, svakako, Srbiji isplati.

Spoljnotrgovinski suficit, vrlo značajan, koji Srbija ima u poslovanju u Bosni i Hercegovini je, u stvari, suficit u poslovanju sa Republikom Srpskom. To ublažava sve deficite koje Srbija ima u poslovanju sa zapadnim zemljama i tu se Bosna i Hercegovina, prividno kao cjelina, pojavljuje kao najvažniji trgovinski partner i svojevrstan ekonomski oslonac Republike Srbije. U stvarnosti, Srbije nema u drugom entitetu i odnos prema njoj se nije značajno promijenio u odnosu na vrijeme kada su Srbijom upravljali Milošević, Koštunica i Tadić.

Uprkos svemu, Bosna i Hercegovina je, zahvaljujući ulozi i položaju Republike Srpske, ostala jedan od najznačajnijih spoljnotrgovinskih partnera Srbije, a međusobna robna razmjena konstantno raste. Zašto mi na Balkanu ne kažemo da nam je dosta matrice koju su nam devedesetih preko Njemačke, Amerike i Engleske uveli, pogotovo što nas još iscrpljuju, sprječavajući nas da razgovaramo i da se dogovorimo?

Na sreću, iza Incka više niko osim Britanaca ne stoji. Inckova politika nije usklađena sa politikom Evropske unije, a još manje sa politikom Austrije. On je faktor nestabilnosti – on izmišlja nepostojeće probleme, napadajući Republiku Srpsku koja je jedini stabilni dio BiH i gdje institucije funkcionišu! Sramotni su svi njegovi izvještaji Savjetu bezbjednosti UN, ali je uz pomoć Rusije, kao Predsjedavajuće Savjeta bezbjednosti UN dobio – upravo od Milorada Dodika – takve političke šamare da su ga branile sve zapadne sile na poznatoj onlajn sjednici Savjeta bezbjednosti UN.

Incko nije pisao UN o djelovanju Islamske države u BiH i strahu od povratnika sa sirijskog ratišta. Ne osvrće se na hapšenja povratnika sa sirijskog ratišta iz BiH u Turskoj, Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, koja su se desila u prošloj godini. Incko ne govori o paralelnim džematima i paralelnom društvu, stvorenom uz pomoć Sarajeva i pojedinih obavještajnih struktura sa Zapada. On uopšte ne govori o onome što je izvor problema svih u regionu, a to je BiH. On to ne smatra problemom.

Na planu borbe protiv terorizma mnogo oštriji od Incka je bio bivši visoki predstavnik u BiH Miroslav Lajčak, aktuelni predsjednik Generalne skupštine UN, koji je rekao da BiH opskrbljuje teroriste u Siriji i Iraku. Za sve to vrijeme, Incko se u BiH ponašao kao protektor, diktator i maharadža koji hoće da mijenja ustav i donosi zakone. U tome mu smeta Milorad Dodik. Odatle svi napadi na njega. A Dodik je svaki dan na liniji vatre i pokušava da spasi ono malo naroda – da ne doživi sudbinu koju je doživio u Hrvatskoj, na Kosovu i u NATO napadima na Republiku Srpsku i Srbiju.

Incko je najveća politička štetočina po odnose naroda u BiH i njenu stabilnost, istovremeno i antidržavni i antisrpski, Incko radi protiv bezbjednosti cijele zemlje. Ali je opasan i po stabilnost Evrope i okruženja. Po stabilnost su opasni Incko i ostali britanski kadar, a ne Dodik! Oni plasiraju lažne istorijske matrice koje treba da tri naroda udalje od dogovora, mira i stabilnosti!

Pogledajte nastupe pojedinih analitičara na nacionalnim frekvencijama u Srbiji koji govore o BiH. Šta oni znaju o BiH, Miloradu Dodiku i njegovoj ulozi? Da li oni vide dinastiju Izetbegović koja, svaki drugi ili treći dan, kroz SDA i kvazianalitičare iz Sarajeva i izdajnike mira, šalje ratnohuškačke poruke? Svaki dan šalje poruke Srbima da treba da iz BiH ponesu zemlje koliko mogu na cipelama i čizmama. Nemaju pravo to da rade! Svaki dan se prijeti ratovima, haubicama… Svaki kongres SDA je program prijetnji uperen protiv Republike Srpske.

U takvoj situaciji, Milorad Dodik je zaista svakodnevno na liniji vatre. I on i predsjednica RS Željka Cvijanović, i ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač. Zar mislite da je jednostavno pokazivati da je Republika Srpska institucionalno sposobna da se odbrani, kako bi, u stvari, pregovarala? Dodik govori: hajde da se mirno dogovorimo kako ćemo dalje, ili da se mirno raziđemo. Šta je tu konstanta Dodikove politike?

Mir.

Kod Dodika se vidi nastojanje da se sačuva mir. Ili miran dogovor ili miran razlaz, ako ne možemo da se mirno dogovorimo.

Umjesto priznanja, na sceni je crno-bijelo interpretiranje bosansko-hercegovačke realnosti pri čemu se nikada ne pominje britanski agent – petooktobarska perjanica u BiH Mladen Ivanić, čovjeka koji je završio školu u Glazgovu. A on se na političkoj akademiji SDA u Zenici hvalio: „Ja sam vodio reforme oružanih snaga i učestvovao u pravljenju zajedničkih snaga, vojske BiH, ja sam vodio reforme za izgradnju jedinstvenog PDV sistema, ja sam promenio carinski sistem i učestvovao u tome, ja sam učestvovao u formiranju obaveštajne službe za BiH“…

Ivanić nam daje svoje polupismene barbike kao političare. Neobrazovane ljude koji su isto kao on prolazili britanske škole i donosili ovdje razdor.

O tome se ne govori!

A Bošnjaci žele da sarađuju sa Srbima, da razgovaraju sa Hrvatima. Šta Bošnjacima znači Željko Komšić, koji je sredstvo prevare Hrvata u BiH? Šta znači priča u kojoj ćemo favorizovati neke podobne Srbe koji će nas ljuljati u zapadnim ideološkim kolijevkama i objašnjavati nam kako je sve što dolazi iz Srbije upereno protiv nas? Sve u svemu, i Bošnjaci žele promjenu paradigme BiH. I oni žele mir i stabilnost.

Možda je priča o mini-Šengenu, priča o zajedničkom geopolitičkom kišobranu koji je potreban Bošnjacima, svima nama. Ja vjerujem u mogućnost da se bošnjačke političke snage opredijele za mir kao cilj i dogovor kao cilj razgovora o našim zajedničkim interesima, koje samo zajedno i možemo da sprovedemo.

Međutim, Incko je svo vrijeme boravka u BiH uporno zavađao Srbe i Bošnjake, misleći da to proda kao interes BiH.

 

Autor Dževad Galijašević

 

Naslovna fotografija: ohr.int

 

Izvor sveosrpskoj.com, 06. april 2021.

 

BONUS VIDEO:

Pratite nas na YouTube-u