Јасна Ђуричић као Аида у филму „Quo vadis, Aida“ (Фото: Снимак екрана/Јутјуб/Super LTD)

M. Tanasković: Neslavan kraj propagandnog filma Quo vadis, Aida

„Nije pomoglo ni to što je velika gubitnica Hilari Klinton nekoliko dana pred dodelu Oskara pozvala američku publiku da pogleda ’Aidu’ i pruži podršku filmu“

Film „Zemlja nomada“ režiserke Kloi Žao o marginalizovanoj generaciji starijih Amerikanaca koji lutaju zapadom SAD u starim kombijima pobjednik je ovogodišnje ceremonije dodjele filmskih nagrada „Oskar“. Ovo ostvarenje trijumfovalo je u tri kategorije: za najbolji film, režiju i za najbolju glumicu – Frensis Mekdormand.

Posebnu pažnju izazvalo je proglašenje najboljeg filmskog ostvarenja godine izvan engleskog govornog područja. Podsjetimo, riječ je o kategoriji u kojoj su nominovana i dva filma sa našeg govornog područja: srpski film „Dara iz Jasenovca“ i bošnjačko ostvarenje „Quo vadis, Aida?“ – filmovi koji su podijelili regionalnu javnost, ali i šire.

Međutim, pobjedu je odnio danski film „Još jedna tura“, čime je ostvarenje rediteljke iz BiH Jasmile Žbanić, po mnogima i više nego zasluženo, ostalo bez priznanja.

„Iako smo se svi pribojavali da bi “Quo vadis, Aida?” mogao dobiti Oskara iz čisto političkih razloga, ispostavilo se da su ipak, kao i prošle godine u slučaju južnokorejskog filma “Parazit”, preovladali umetnički kriterijumi“, rekao je za IN4S književnik i kolumnista Marko Tanasković.

On ističe da je ovogodišnji dobitnik za najbolji strani film, danska gorko-slatka priča o četvorici srednjoškolskih profesora koji kroz dozirani alkoholizam pokušavaju da povrate izgubljeni elan i opijenost životom, “Još jedna tura”, Tomasa Vintenberga, sa maestralnim Madsom Mikelsenom, verovatno najboljim svetskim glumcem trenutno, apsolutno zaslužen laureat u godini koja, verovatno iz pandemijskih razloga, nije porodila previše kvalitetnih filmova.

„Bez ozbira na to što je Oskar tokom poslednjih godina izgubio veliki deo svog kredibiliteta i međunarodnog prestiža, svakako je dobro što je Jasmili Žbanić izmakla već viđena zlatna statua. Bošnjaci su se sigurno nadali da će sa ustoličenjem Bajdenove administracije dobiti povoljan vetar u leđa od holivudskog liberalnog establišmenta, čime bi dodatno ojačali već najavljeni napad na dejtonske temelje Bosne i Hercegovine i željeno ukidanje Republike Srpske, ali ipak se pokazalo da i srebreničkom narativu o lažnom genocidu polako ističe propagandni rok upotrebe. Nije pomoglo ni to što je velika gubitnica Hilari Klinton nekoliko dana pred dodelu Oskara pozvala američku publiku da pogleda “Aidu” i pruži podršku filmu. Ipak bi, kada se sve uzme u obzir, bilo malo previše da čak dva bosanskohercegovačka (čitaj bošnjačka) filma dobiju Oskara u periodu od dvadeset godina (“Ničija zemlja” Danisa Tanovića dobila je Oskara 2002.), naročito pošto se radi o zemlji koja praktično nema nikakvu autentičnu kinematografiju, već se isključivo bavi štancovanjem propagandnih, antisrpskih ostvarenja koja za temu imaju bosanski rat“, poručio je Tanasković.

On je podsjetio da bivša komunistička Jugoslavija za svih 46 godina njenog postojanja nije dobila nijednog Oskara za najbolji film sa stranog govornog područja, iako je, kako je istako, imala više nego respektabilnu kinematografiju u svjetskim razmjerama, sijaset velikih filmova i ozbiljnih reditelja.

„Bilo kako bilo, ovaj neuspeh “Aide” veliki je udarac za političko Sarajevo, ali i za brojne beogradske samozvane intelektualce iz autošovinističkih krugova, od Zorana Kesića preko Bojane Maljević do Antonele Rihe, koji su nedeljama i mesecima unazad vodili kampanju glorifikacije ovog antisrpskog kinematografskog pamfleta“, zaključio je Tanasković u razgovoru za naš portal.

 

Naslovna fotografija: Snimak ekrana/Jutjub/Super LTD

 

Izvor IN4S, 27. april 2021.

 

BONUS VIDEO:

Preporučujemo
Pratite nas na YouTube-u