Može li se neko ko realno i uporno doprinosi rastu opšte islamofobije i produbljivanju jaza među geoistorijski i životno zadatih komšija smatrati dobrim muslimanom?
Svima kojima je stabilnost Balkana zaista na srcu, a pogotovo Srbima, Erdoganov pragmatični neoosmanizam neuporedivo više odgovara od „naivnog“ Ozalovog atlantističkog
Izetbegović i njegovi „probosanski“ istomišljenici bi hteli da sa predstavnicima „lošeg naroda” grade demokratsku, građansku BiH. Ta idite, molim Vas, gde to može?
Bošnjaci u Crnoj Gori uvek glasaju suprotno srpskom interesu, pa makar i protiv njihovog sopstvenog interesa. Ova naopaka logika se mnogo puta pokazala kao tačna
Nedavno je Incko pomenuo „da moramo razmišljati o trećoj fazi sprovođenja Dejtonskog sporazuma koja bi obuhvatala neke dobre elemente iz prve faze“. Šta to treba da znači?
Premda glavni vektor Turske spoljne politike nije usmeren prema Balkanu, nekadašnja osmanska Rumelija nije van polja Erdoganove pažnje. To se jasno vidi iz njegovih izjava
Iluzija je da će neka „umerena” turska vlada odstupiti od neoosmanizma, endemske konstante turskog mentaliteta i celokupnog državno-nacionalnog nastupanja
Sve što se u poslednje vreme izdogađalo u regionu možda i nije tako nepovoljno za srpski narod i za Srbiju, čim su panična reagovanja iz neposrednog okruženja toliko izražena
Nikada nije bilo sumnje da je Izetbegović ubeđeni (pan)islamista, ali se o njemu još ne zna sve što bi trebalo da se zna, niti je rečeno sve što bi trebalo reći
Logično posmatrano, populisti ne bi smeli da budu demofobni. Međutim prvo bi trebalo razmotriti da li su populisti većinom uopšte populisti ili nabeđeni „populisti“?
Teško je poverovati da bi Izetbegovićeva formula „Slaba Srbija, jaka BiH“ mogla usrećiti Bosnu i Hercegovinu. Zato je možda korisnije učiti na njegovim promašajima
Iz dana u dan postaje sve jasnije da je Redžep Tajip Erdogan svojom odlukom o pretvaranju Aja Sofije u džamiju uputio veći izazov muslimanima nego hrišćanima